O mojem crtežu

 

Kao dugogodišnjem nastavniku kolegija „Crtanje“ i 

„Plastično oblikovanje“ na Arhitektonskom fakultetu, 

velika mi je odgovornost odabrati i pokazati vlastite crteže.

Kao dugogodišnjem projektantu kuća i (njihovih) interijera teško mi je odlučiti se i odabrati crtež: 

edukativan za studente, reprezentativan za fakultet, pravi za vas ili najdraži meni. 

A najteže je pronaći ih u raspr(a)šenoj arhivi!

Promatrati mnogo raznorodnih arhitektonskih crteža na istom mjestu, a bez poznavanja ostalih činjenica o projektu promatraču je zahtjevno.

Često se inicijalne skice bace ili zametnu.

Često su crteži, prikazi prostora i/ili koncepcije, 

onaj međukorak u nastajanju projekta (jedna od skica).

Često su pak risani na meni blizak način; 

dok drugima djeluju reprezentativno, 

meni je to inicijalan crtež.

Često inicijalni crtež prostora završava realizacijom.

Često inicijalni crtež prostora ne završava 

ni realizacijom projekta niti objekta.

Ponekad crtež nastaje na temelju fotografije, 

podsjetnika na činjenice prostora.

Ponekad crtež prostora nastaje prvi 

te se fotografijom provjerava.

Ponekad bojom pokazuju atmosferu prostora kojoj se teži 

u projektantskoj realizaciji i izvedbi.

Ponekad, s većim iskustvom doživljavanja prostora, 

crteži prostora izostaju te se projektantska misao provodi „samo“ istomjesnim tlocrtom i presjekom (rukom, olovkom)*.

 

Pisano jednom uredništvu 5. 5. 2003., objavljeno u jednom zborniku  2013., vrijedi i 2020.

Renata Waldgoni

 

 

Renata Waldgoni rođena je 1957. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu 1981. godine. Te iste godine, na poziv profesora Josipa Vanište da sudjeluje u nastavi kolegija Kabineta za crtanje i plastično oblikovanje, započinje nastavni rad. Danas je redoviti profesor u trajnom zvanju na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Studiju krajobrazne arhitekture Agronomskog fakulteta te Akademiji likovnih umjetnosti (kiparstvo). Dugogodišnja suradnja s kolegom još iz gimnazijskih dana, Andrejom Uchytilom, započeta 1982. godine, obilježena je mnogim priznanjima i nagradama, a njihovi su radovi izlagani i objavljivani u zemlji i inozemstvu. Za crkvu i pastoralni centar Sv. Ivana Apostola i Evanđelista u Novom Zagrebu dobili su Veliku nagradu Zagrebačkog Salona 2009. godine. Projektira mnogo, nešto realizira (obiteljska kuća u Bužanovoj, interijeri stanova, postavi izložbi, grafički dizajn), a nagrađivani su joj radovi: 1994. café Club Camel (29. zagrebački salon, nagrada za interijer) te 1997. poslovna kuća Blitz-film & video distribution (Piranesi, priznanje i nominacija za Veliku nagradu Zagrebačkog Salona).