Javni prostor

10 prijedloga za Zagreb

Autor/izvor: Saša Šimpraga/DAZ 26/03/2013

1. Promjena načina upravljanja donjogradskom pješačkom zonom

Posvemašnja kafićizacija i šatorizacija središnje pješačke zone u osnovi je antigradska, budući da je, u kontekstu grada, upravo prazni, javni, slobodni prostor svojevrsna paradigma grada. Terase kafića i različiti drugi sadržaji poput štandova i šatora svakako su dobrodošli, ali oni moraju biti umješteni, dimenzionirani i vremenski limitirani na način da poštuju primarnu ulogu trgova i ulica u kojima se nalaze. Dakle, pitanje nije da ili ne, već kako, a pritom je ključno pitanje mjere.

2. Pješačko-biciklistička Masarykova i biciklističke magistrale

Središnja zagrebačka pješačka zona nužno traži širenje, a Masarykova ulica idealna je buduća pješačka ulica što se može realizirati odmah budući da ta ulica već dijelom kao takva i funkcionira. Dugoročnije, pješačke zona trebale bi postati još neke donjogradske ulice, idealno sve one sjeverno od Hebrangove, čime bi pješačka zona obuhvatila središnji dio Donjega grada između dva kraka Zelene potkove. Tome treba pribrojiti i zabranu prometa na kaptolskom trgu i većini gornjogradskih ulica i trgova. Stvaranjem pješačke zone koja bi obuhvaćala najveći dio Martićeve ulice i vodila od glavnog trga do potencijalnog budućeg trga pred Badelom kod Kvatrića, Zagreb bi dobio pješačku zonu čije je mjerilo primjereno potrebama suvremenog grada. Pješačko-biciklistička Masarykova dio je prijedloga biciklističke magistrale izrađene od strane Sindikata biciklista za potez od Keglića do Maksimira. Uz tu, valjalo bi urediti najmanje još jednu biciklističku magistralu, npr. na trasi uz željezničku prugu od Glavnog kolodvora do Sesveta.

3. Zabrana parkiranja na gornjogradskim trgovima

Svi gornjogradski trgovi, s izuzetkom Markova trga, poništeni su parkiranim automobilima te ih je potrebno odblokirati, opremiti temeljnom komunalnom opremom i vratiti izvornoj funkciji trga. Istovremeno, stanarima je nužno osigurati parkiranje po simboličnoj cijeni u garaži Tuškanac koja je i izgrađena s cljem oslobađanja Gornjeg grada od automobila.

4. Zagorikin sajam knjiga na Dolcu

Gradski sajam rabljenih knjiga i nosača zvuka na Dolcu, nazvan u čast Marije Jurić Zagorke koja je na Dolcu stanovala, održavao bi se jednom tjedno, npr. četvrtkom od 17 do 21 sat na u to vrijeme ispražnenoj plohi tržnice. Sajam bi bio organiziran po uzoru na već tradicionalni sajam antikviteta na Britancu, a vođen od strane Tržnica Zagreb. Osnivanjem  Zagorkina sajma, u popodnevnim i večernjim satima neiskorišteni javni prostor plohe Dolca bio bi oživljen, a Zagreb bi dobio novi kulturni punkt. Zagorkin sajam mogao bi postati središnje mjesto za knjigu u javnom prostoru grada, a Zagreb bi time dobio nešto što odavno imaju svi veliki gradovi. Zagorkin sajam primjer je kreativne nadogradnje grada koja ne traži nikakva ili minimalna financijska ulaganja, te primjer za sve druge gradske tržnice od kojih bi svaka, u vrijeme kada se ne koriste kao tržnice, mogla biti prepoznatljiva po nekom dodatnom sadržaju.

5. Novi park uz Mamuticu

Budući javni park sa zapadne strane Mamutice dio je novozagrebačke Plave potkove - niza u cjelinu povezanih javnih parkova nastalih po uzoru na Zelenu potkovu. Zamišljena u bitno većem mjerilu od donjogradskoga originala koji ju je inspirirao, ta je novozagrebačka potkova do danas ostvarena uređenjem samo pojedinih dionica, ali ne i zamišljene cjeline za što se čuvaju sada neuređene zelene površine. Od šest parkova Plave potkove, uređena su tri (Park Vjekoslava Majera, Park Utrina i Park mladenaca), a za tri najveća buduća parka (Mamutica, Lakun i Bračak) privođenje parkovnoj namjeni ima tek uslijediti. Najjednostavnije ostvariv je park uz Mamuticu za što je potrebno provesti javni krajobrazni natječaj. Pritom, natječaj nužno treba uključivati krajobraznu struku (što sada u Zagrebu nije slučaj) te ponuditi nove modele pristupa pripremi, žiriranju i oblikovanju javnih parkova i prostora općenito, npr. kroz interdisciplinarni pristup rješavanju prostornih pitanja.

6. Umjetnički grad u Klaonici

Kompleks nekadašnje Klaonice u Heizelovoj ulici u gradskom je posjedu i ima status spomenika kulture. Danas neiskorišten i izložen propadanju, prostor je po svojim karakteristikama idealan za zagrebački umjetnički grad tj. smještaj umjetničkih ateljea koje bi Grad dodjeljivao umjetnicima i umjetnicama različitih generacija i profila. U kompleksku bi se mogle smjestiti i neke od Zagrebu doniranih zbirki (npr. one Dušana Džamonje i Ede Murtića). Održivost kompleksa moguće je postići komercijalnim najmom manjeg djela prostora, npr. za kafiće i restorane, a dio na taj način ostvarenog prihoda ulagati u njegovu obnovu i održivost. Dvorište kompleksa idealni je budući javni prostor u dijelu grada kojem radikalno nedostaje zelenih površina i parkova.

7. Mreža šetališta uz potoke

Potencijal mnogih gradskih potoka do danas nije adekvatno iskorišten. Najveći broj potoka s vremenom je natkriven, no manji dio njih još uvijek teče - ponegdje i na čitavoj trasi - otvorenim tokom od Medvednice do Save i to uz pripadajuće zelene koridore. Strateški planirane, postojeće i nove šetnice uz potoke potrebno je krajobrazno nadograditi i pretvoriti u parkovne ambijente, a moguće ih je realizirati etapno.

8. Mreža društvenih vrtova

Društveni vrtovi su zajednički vrtovi formirani na neiskorištenom gradskom zemljištu u okviru kojih građani mogu sezonski obrađivati svoje parcele. Zagreb raspolaže nizom zapuštenih i neiskorištenih zelenih površina koje bi se mogle privremeno ustupiti za formiranje društvenih vrtova. Dugoročno treba težiti i uspostavi stalnih punktova za društvene vrtove koji bi se mogli formirati u okviru budućih velikih parkova tj. isključivo tamo gdje to prostorni kapaciteti parka dopuštaju, odnosno i neke sada građevinske parcele moguće je trajno prenamijeniti u prostore za društvene vrtove. Zagreb ima snažnu tradiciju urbanog vrtlarenja, a korist društvenih vrtova je nepobitna. Društveni vrtovi promiču društvenu koheziju, razvoj i osnaživanje zajednice i građanske solidarnosti, imaju rekreacijsku, terapeutsku i rehabilitacijsku dimenziju, doprinose očuvanju bioraznolikosti, utječu na dostupnost i promociju zdrave prehrane, općenito daju doprinos lokalnoj samoodrživosti i odnosu s prirodom.

9. Novi Zrinjevac na prostoru Gredelja

Prostor Gredelja u novoj namjeni mora biti definiran u javnom interesu građana i građanki Zagreba čijim je novcem kupljen. To, između ostaloga, znači osiguranje optimalnih površina novih i kvalitetno definiranih javnih prostora koji čine bit svakog grada, odnosno povećavaju kvalitetu života i pridaju gradu identitet. Na prostoru Gredelja potrebno je predvidjeti/rezervirati i realizirati najmanje jedan veliki javni park i to najmanje veličine Zrinjevca. S obzirom na položaj, značenje i potencijal budućeg srca suvremenog Zagreba, cjelokupni prostor Gredelja nužno se mora riješiti putem  arhitektonsko-urbanističkog javnog natječaja.

10. Novi trgovi

Izgradnja novih trgova u tranzicijskom Zagrebu praktički je nepostojeća i to treba mijenjati.  Jednako kako grad treba npr. nove prometnice, tako treba i nove trgove. Za desetljećima planirani budući glavni gradski trg uz Paromlin valjalo bi provesti međunarodni javni natječaj i konačno pristupiti njegovoj realizaciji. Ispod plohe trga moguća je izgradnja dodatnih sadržaja. Još su najmanje tri trga koje Zagreb dugoročno treba:

Formiranjem trga na dnu Savske ulice, na mjestu na kojem grad povijesno izlazi na rijeku, započeo bi etapni izlazak grada na Savu. Pritom, eventualna realizacija trga te općenito svaka realizacija na zagrebačkim obalama nužno mora biti dio šireg plana cjelokupnog priobalja. Uz realizaciju Savskog trga moguća je i obnova nakadašnjeg Babinjaka s njegove zapadne strane, ne više kao kupališta, već kao modernog drvenog grada s nizom kafića, restorana i drugih sadržaja.

Formiranje novog trga između Botaničkog vrta i Ulice grada Vukovara kao dio tzv. Sveučilišne aleje tj. jugozapadnog produžetka Zelene potkove.

Studentski trg valjalo bi formirati na prostoru između dvije najveće knjižnice u zemlji, NSK i one Filozofskog fakulteta.