Osvrt

Trg Europe, post festum

Autor/izvor: DAZ / Saša Šimpraga 10/07/2013

Hrvatskim ulaskom u Europsku uniju prije desetak dana grad Zagreb je dobio i novi trg na lokaciji između stare Vlaške i Cesarčeve ulice. U nastavku prenosimo u cijelosti osvrt Saše Šimprage na novi gradski javni prostor.

Urbanitet nekog grada dobrim dijelom proizlazi i iz njegovog fizičkog ustrojstva, a čije oblikovanje u pravilu ovisi o nizu faktora. O načinu na koji je došlo do formiranja i uređenja novog zagrebačkog trga na križanju stare Vlaške i Cesarčeve možete pročitati ovdje.

Sada kada je trg završen, a uređenje okolnih ulica najavljeno do kraja godine, moguće je dodatno sagledati sve prednosti i nedostatke ostvarenog rješenja te ukazati na moguća poboljšanja.

U cjelokupnom rješenju uvjerljivo najgora stvar je spomenik pristupanju Hrvatske u EU. Takav kakav je on je zapravo najbolji reprezent provincijskog izgleda novog trga.

Da se npr posegnulo samo za zvijezdom ili kockom stvar bi već bila bolja, a svakako bi najbolje bilo da tog spomenika uopće nema, odnosno da u budućnosti njegovo mjesto zauzme nešto drugo, bilo skulptura, česma ili fontana, po mogućnosti odabrana na kvalitetno pripremljenom i provedenom javnom natječaju.  

S druge strane i pored pohvalne činjenice formiranja samog trga, ono što je najvrednije u izvedenom rješenju su stabla koja će s vremenom dati kvalitetu tome dijelu grada. Sva stabla dobro su pozicionirana. S južne strane ona će i „smanjiti“ predimenzionirani Ban centar i dijelom „razbiti“ slabu fasadu, a sa sjeverne, budući da se radi o vrsti koja nema jako guste krošnje, ipak omogućiti i pogled na katedralni kompleks. Najvažnije, i kad porastu, stabla će na novom trgu i duž Cesarčeve stvarati hlad i pridonositi atmosferi.  

A na novom trgu i između te jedne izrazito loše i jedne jako dobre stvari, problem je komunalne opreme.

Pitanje klupa na novom trgu riješeno je dvojako. Postavljen je dovoljan broj klupa što već sada daje živost prostoru budući da jednom ponuđena urbana oprema naprosto provocira na upotrebu. Međutim, klupe i koševi  koji su postavljeni tipiziranog su dizajna koji je prevaziđen. Nadalje, klupe s južne strane trga okrenute su samo prema Ban centru, a ne i prema samom trgu i osebujnom pogledu na katedralu. Ista je situacija uz Vlašku ulicu gdje klupe gledaju prema jugu, tj. samo prema trgu ali ne i prema Vlaškoj, što je manji problem.

Takav položaj klupa uvjetovalo je prometno rješenje po kojem Cesarčeva nije postala sto posto pješačka zona što je ujedno i najveći programski problem novog trga jer ga svodi na otok okružen dvjema prometnicama. Sada svakako treba težiti da čitav taj potez postane punokrvna pješačka zona, a čini se da su najveća prepreka tome gradske službe zadužene za promet i činjenica da je promet u Zagrebu, tj. pristup koji ne bi favorizirao isključivo onaj automobilski, svojevrsni tabu.

No i u ovakvoj situaciji problem je rješiv jednostavnim pa i logičnim potezima. Npr. da se postojeće taxi stajalište u Bakačevoj okrene prema sjeveru kako bi se taksiji u odlasku kretali Kaptolom i starom Vlaškom, a ne Cesarčevom. Time bi Trg Europe ostao pošteđen cjelodnevnog prometa s južne strane (a za dostavu i slično vrijedio isti režim kao za npr. Trg ban Jelačića).

Nadalje, problem postavljene rasvjete, po svemu sudeći, proizlazi iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode čije pogrešne i na nekompetentnim osnova temeljene odluke uvjetuju anakronu i lošu sliku suvremenog Zagreba.

Aktualna odluka o tipu rasvjetnih tijela za novu pješačku zonu dijelom se oslanja na u donjogradskoj pješačkoj zoni postojeća rasvjetna tijela koja su također u vrijeme svoga nastanka bila rezultat pogreške tj. inzistiranja na lažnoj starosti (Gajeva i Bogovićeva).

Trg Europe i Cesarčeva sada su postali još jedan primjer takve prakse. Na obje lokacije postavljena su historicistička rasvjetna tijela, a da je promašaj pritom dvostruk.

Prvo, inzistiranje na doslovno lažnoj tradiciji je redikulozno. Postavljeni historicistički stupovi postavljeni su tamo gdje ih nikad nije bilo (Cesarčeva), odnosno postavljen je drugačiji stup tamo gdje je jedan stariji postojao (Trg Europe).

Ta loša odluka na tragu je one kada je svojevremeno oko novoizgrađene zgrade INA-e u Novom Zagrebu postavljena (postoji i danas) historicistička javna rasvjeta s obrazloženjem tobožnjeg kontinuiteta s povijesnim centrom grada. Nažalost, mnogima još nije jasno da intervencije u prostor trebaju odražavati vrijeme u kojem se događaju, a ne malograđanski nuditi lažnu sliku.  

Novopostavljeni rasvjetni stupovi, replika onih s Trga bana Jelačića, potpuni su promašaj  i po svom profilu jer su previsoki za prostor u koji ulaze. Kada se već besmisleno inzistiralo na „povijesnoj“ rasvjeti,  još je bizarnija odluka koja je posegnula za višim stupovljem kada isti takvi, ali niži i primjereniji, postoje na nekoliko desetaka metara dalje, na Kaptolu.

Odgovornost za taj promašaj isključivo je na Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i priode koji čini konkretnu šetetu svojim lošim odlukama kojima se arhitekt mora(o) pokoriti. Primjer je to koliko različiti faktori utječu na javnu sliku nekog prostora za što odgovornost u pravilu snosi onaj koji projekt potpisuje, a to je arhitekt.          

S druge strane i u ovom slučaju arhitektovo ispravno inzistiranje na suvremeno riješenoj rasvjeti, dakako ne znači da bi taj dizajn nužno bio zadovoljavajući jer nije bilo natječaja za njegovo oblikovanje čime je još jednom propuštena prilika da dobar dizajn (lako) poboljša grad.

Nekakav kompromis je navodno postignut pa će s južne strane ulice, jednom kad se ona do kraja uredi,  rasvjetna tijela biti suvremena i po mogućnosti kvalitetno oblikovana te zadovoljavati standarde vezane uz ograničavanje svjetlosnog onečišćenja o čemu lažna povijesna rasvjeta ne vodi računa.   

Pritom je za nadati se da će postojeća plinska rasvjeta, postavljena tek 1980-ih godina, na potezu Cesarčeve biti posve uklonjena. Naime, sa sjeverne strane tamošnje „livade“ ona je potpuno suvišna, a kad se postavi nova rasvjeta i s južne strane ulice i tamo će postati suvišna. Tu nema mjesta sentimentu jer ta rasvjeta na tim lokacijama nije autentična ni potrebna.

Za bolji ukupni rezultat, uopće je rasvjetu Cesarčeve trebalo rješavati zajedno s rješavanjem livade koja ovim projektom i dalje ostaje nedefinirana, umjesto da se barem minimalno krajobrazno unaprijedi i aktivira na način da se provuče šetnica s nekoliko klupa, ali i sofisticirano oblikuje svjetlom.

Tome u prilog idu i nastojanja realizacije ideje arhitekta čitavog projekta proširenja pješačke zone, Branka Silađina, o pješačkom prolazu kroz blok Bakačeva-Cesarčeva-Vlaška na čemu se radi i što zbog imovinsko-pravnih odnosa vjerojatno nije jednostavno.

U slučaju realizacije prolaza, to bi svakako bio još jedan vrlo pozitivni iskorak i oživljavanje memorije na potok Medveščak čiju trasu prolaz doslovno markira.

A u rješavanju zone oko Trga Europe, spomenuti valja i inicijativu  za otvaranje pješačke komunikacije kroz dvorište nadbiskupskog dvora na potezu od Bakačeve do Ribnjaka koji je nekad i bio otvoren za javnost. Za prolaz se predlaže da bude otvoren danju, a da se zaključava noću budući da je riječ o privatnom posjedu Crkve.

Za očekivati je da kad se Cesarčeva ulica dovrši u cjelosti da će nove terase kafića generirati dodatnu živost i posječenost i u punom smislu riječi proširiti donjogradsku pješačku zonu prema istoku, posebno ako se potpuno ukine automobilski promet, barem u Cesarčevoj.

Detalj koji pritom nije zanemariv jest staklena pregrada i sama terasa (sada zatvorene) Gradske kavane koja dobrim dijelom blokira komunikaciju Trg bana – Cesarčeva te je tu staklenu pregradu sa sadašnje lokacije potrebno potpuno ukloniti, a terasu premjestiti nekoliko metara južnije. Pješački koridor time bi postao širi i propusniji ali i vizualna komunikacija otvorenija. 

Pitanje toga koridora tangira i pitanje poboljšanja samog Trga bana Jelačića koji također traži korekcije, npr. u smanjenju broja rasvjetnih i drugih vertikala kojima je prostor nepotrebno opterećen i, prije svega, novim komunalnim redom koji bi ograničio prekomjerno i neprimjereno iznajmljivanje javnog prostora kao recentno naglašeni problem.   

Za dijagnozu situacije oko nove (polu)pješačke zone važno je istaknuti i da cjelokupno uređenje prostora nije rezultiralo barem pokušajima strukovnih organizacija da se odupru praksi oblikovanja grada bez plana i javnog natječaja. Sve dok te reakcije ne stignu, a da bi jednom eventualno bile i uslišene, od gradske uprave se drugo ni ne može očekivati. Kulturu prostora potrebno je izgrađivati. 

Izolirani slučaj jest reakcija Udruženja hrvatskih arhitekata te reakcija arhitekata koji su pobijedili na natječaju za Kaptol i okolne ulice, a čije rješenje uključuje Cesarčevu te nije ispoštovano s aktualnim uređenjem. Budući da je taj natječaj proveden prije nekoliko godina i da je na lokaciji nastupio posve drugačiji program, zapravo je dobro da prvonagrađeno rješenje u tom segmentu sada nije implementirano. Naime, projekt Mikelić Vreš arhitekata za Cesarčevu je predviđao preseljenje autobusnog terminala s Kaptola. Najstariji zagrebački trg svakako treba prestati biti stajalište i okretište autobusa koji ga preko dana okupiraju i zakrčuju, ali preseljenje terminala u Cesarčevu nije poželjno rješenje.      

Činjenica da je grad dobio novi trg i da je pješačka zona proširena svakako je pozitivna i ima se zahvaliti arhitektu koji ju je izborio, ali je rezultat oblikovanja toga prostora - i to kao direktna posljedica načina na koji je do realizacije došlo - uvjetovao da s novim oblikovanjem prostora nismo dobili ništa posebno kvalitetno ni atraktivno. A upravo takva rješenja Zagrebu nedostaju što je ujedno precizan, ali nažalost i loš, pokazatelj duha vremena.

Ipak, s formiranjem novog trga buduća su poboljšanja sada bliža budući da je trg zadan, a urbana oprema lako zamjenjiva i ona će se kad tad sasvim sigurno mijenjati te po mogućnosti ponuditi ono najbolje od (lokalnog?) dizajna. Time bi javni prostori Zagreba, sasvim sigurno, izgledali više gradski, a manje provincijski kao što je sada slučaj s tzv. Trgom Europe kako se taj najnoviji gradski trg lijepo i neslužbeno naziva.

tekst i fotografije: Saša Šimpraga / http://zagrebjavniprostor.tumblr.com/

Rezultati

DOM ZA STARIJE DUBRAVA

30/08/2023

Rezultati natječaja za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja DOMA ZA STARIJE DUBRAVA.

Rezultati

Prostor središta Trešnjevke

23/12/2020

Rezultati natječaja za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja PROSTORA SREDIŠTA TREŠNJEVKE.

Rezultati

Dječji vrtić Brezovica

15/12/2020

Rezultati natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja ZGRADE DJEČJEG VRTIĆA U BREZOVICI.

  • Rezultati

    DOM ZA STARIJE DUBRAVA

    30.8.2023.

    Rezultati natječaja za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja DOMA ZA STARIJE DUBRAVA.

  • Rezultati

    Prostor središta Trešnjevke

    23.12.2020.

    Rezultati natječaja za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja PROSTORA SREDIŠTA TREŠNJEVKE.

  • Rezultati

    Dječji vrtić Brezovica

    15.12.2020.

    Rezultati natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja ZGRADE DJEČJEG VRTIĆA U BREZOVICI.



 





Program je realiziran uz potporu 
 Grada Zagreba


Potpora:


Partneri:

 


Medijski partneri:

 

 


Donatori:



 



 

 


 



Program je realiziran uz potporu 
 Grada Zagreba


Potpora:



Partneri:



Medijski partneri:



Donatori:


  •  

 

Društvo arhitekata Zagreba
Trg bana Josipa Jelacica 3/1
t +385 1 4816151
daz@d-a-z.hr

DAZ bilten:

Prijavite se
Copyright ©2024 DAZ.