Arhitektura i naslijeđe

Obnova paviljona Jeka 2000. godine u perivoju Maksimir

Autor/izvor: DAZ 21/04/2011

Predavač Vlado Petričević, dipl.ing.arh. je na početku vrlo informativnog i stručno pripremljenog predavanja prikazao povijesne nacrte, stare fotografije i razglednice paviljona Jeke u Maksimiru. Paviljon jeke jedini je do danas sačuvani vrtni paviljon u perivoju Maksimir, a nastao je prema nacrtima vrtnog arhitekta i dvorskog kapetana Franza Schühta nakon 1840. godine, u vrijeme kada je oblikovanje perivoja preuzeo biskup Juraj Haulik. Jednostavnog je dvanaesterokutnog oblika u cijelosti drvene konstrukcije  s kosim krovom prekrivenim limom, promjera 6.84 m i visine na krajevima 3.48 m, površine 35.6 m2.

Stanje u kojem je paviljon zatečen prije obnove 2000. godine bilo je vrlo loše: veliki dio drvene građe bio je oštećen, a najvažniji efekt paviljona – jeka – nije se javljala. Naime posljednom adaptacijom 1986. godine izveden je spušteni strop konveksnog oblika koji je onemugaćavao proizvodnju jeke. Dio građevinskih zahvata izveden u toj obnovi je korigiran dok je dio zadržan (krovna konstrukcija i novi kameni pod).  

Jedan od osnovnih ciljeva je bio vratiti jeku u istoimeni paviljon. Ravnatelj javne ustanove Maksimir, dr. Vladimir Ivanković angažirao je vrhunskog stručnjaka za akustiku mr. sc. Alojzija Sedera koji je načinio akustički proračun i predložio oblik kupole konkavnog oblika. Ostali elementi oblikovanja stupova i drvenih stijena nestali ili krivo interpretirani u ranijim obnovama rekonstruirani su prema izvornim nacrtima koji se čuvaju u Nadbiskupskpm arhivu, prema povijesnim fotografijama i razglednicama te prema analogiji poznatih stilskih detalja. Docent dr. sc. Radovan Despot sa Šumarskog fakulteta učinio je analizu postojećeg stanja drveta, a  utvrđeno je kako je sjevernu stranu potrebno u cijelosti zamijeniti novim drvetom, a svu ostalu drvenu građu je moguće obnoviti. Na južnoj strani zamijenjeni su samo donji dijelovi stupova do visine parapeta i ploče u poljima. Materijal koji je upotrijebljen kao zamijena postojeće jelovine je hrastovina i ariš. Zaštita drveta provedena je suvremenim metodama. U veliki dio drvene građe ugrađena je  Woodpill kapsula koja se pri velikoj količini vlage u drvetu rasprsne i stvara barijeru prodoru kapilarne vlage, a u stropu su ugrađena tri specijalna senzora (tzv. datalogera) koji bilježe stanje vlage u drvenoj građi krovišta.  

Konzervatoski nadzor provodio je Silvije Novak iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Prema njegovim uputama izrađen je model jednog polja prema kojemu je serijski izvedeno ostalih pet polja (paviljon se sastoji od 12 polja) i određena je završna boja prema analogiji s originalnim povijesnim tonalitetom zagrebačkih kuća iz vremena gradnje. Statička sanacija izvedena je vrlo elegantnim rješenjem: interpolacijom čelične spone u zoni vijenca te tzv. „ježom“ od pocinčanih ploča lima postavljenog u sredini stropa na sjecištu rogova. Hortikulturno riješenje izradila je Amalija Denich, stručna voditeljica Javne ustanove.  

Ukupna cijena obnove iznosila je 426.000 kn. Nakon obnove Javna ustanova Maksimir izdala je i prigodnu publikaciju o obnovi Paviljona jeke.  

Cijeli proces obnove od interdisciplinarnih istraživanja do izvedbe zaokružen je uspostavom trajnog monitoringa obnovljenog objekta. Naime svakih 4-6 godina ekspertni tim provodi snimku stanja te izrađuje troškovnik za obnovu. Iz iskustva je poznato kako je  kontinuirano održavanje objekta najekonomičniji način očuvanja kojim se ujedno i najbolje štiti autentičnost konstrukcije i materijala.  

Ovaj primjer obnove drvenog paviljona vrlo je slikovito pokazao kompleksnost problematike čuvanja i obnove drveta  te ukazao na  potrebu provođenja stručnog metodološkog pristupa obnovi povijesnih građevina u svakoj fazi njene obnove.