In Memoriam: Milan Čanković
06/02/2011
Oproštaj od cijenjenog kolege održat će se u utorak, 08. veljače, u 11,20 sati na Krematoriju
U petak, 4. veljače, preminuo je dugogodišnji nastavnik Arhitektonskog fakulteta, prof.dr.sc.
Milan Čanković, dipl.ing.arh. Poštovanog kolegu pamtit ćemo po uzornoj nastavnoj, znanstvenoj i stručnoj djelatnosti kojom je sudjelovao u obrazovanju generacija hrvatskih arhitekata. Oproštaj od cijenjenog kolege održat će se u utorak,
08. veljače, u 11,20 sati na Krematoriju.
Milan Čanković, rođen 1. travnja 1934. godine u Garešnici. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Zagrebu. Maturirao 1953. godine. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diploma broj 225, od 17. 12. 1958. godine. Mentor na diplomskom radu bio je prof. Alfred Albini.
Projektantski rad počinje kao projektant suradnik 1959. godine u Arhitektonskom projektnom birou “Grakalić”. Godine 1960. radi u GP "Novogradnja" kao šef manjeg gradilišta. Uporedo radi natječaje, nakon dobivanja dvije prve nagrade na arhitektonskim natječajima za veći i manji Dječji vrtić 1961. godine pozvan je od arh. Kazimira Ostrogovića i radi u birou "Ostrogović", koji je kasnije promijenio ime u A.B. "Centar 51" od 1961. do 1977. godine. Stručni ispit položio 1963. godine.
Za vrijeme rada u A.B. "Centar 51" radi niz arhitektonskih projekata zgrada i interijera, te sudjeluje u natječajima i izložbama, radio i nekoliko projekata dizajna za Centar za industrijsko oblikovanje.
Od arhitektonskih realizacija, posebnu pažnju, ocjene i objavljivanja doživjeli su hotel Luxpresident, Babin Kuh, Dubrovnik i Ogulinski opus, koji radi s arh. Mihajlom Kranjcem, te stambeno-poslovna zgrada u Plaškom, koja je dobila nagradu Vladimir Nazor.
Od 1979. projektira novi kompleks Prirodoslovno-matematičkog fakulteta na Horvatovcu u Zagrebu. Do sada su izvedene zgrade Fizičkog i Matematičkog odjela, a u gradnji su zgrade Kemijskog i Biokemijskog odjela.
Godine 1977. pozvan je od dekana prof.dr. Josipa Frankola na Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u Zavod za arhitekturu.
Od 1980. godine kao hon. asistent kod prof. Mladena Vodičke na Katedri za arhitektonsko projektiranje na predmetima Arhitektonsko projektiranje VI i VII.
Godine 1983. postiže ekvivalent magistarskom radu. Godine 1986. doktorira temom "Tlo i arhitektura", iste je godine upisan u registar istraživača u znanstvenoistraživačkom zvanju znanstveni suradnik u znanstvenom području arhitektura i urbanizam.
Kao docent u okviru Katedre za arhitektonsko projektiranje, Zgrade za zdravstvo i šport predaje Zgrade za suhe i ledene športove, također je na Arhitektonskom projektiranju VI i VII do 1994. godine, od koje godine je na Arhitektonskom projektiranju VIII i IX tj. Integralnom radu.
1995. godine izabran je za izvanrednog profesora na Katedri za arhitektonsko projektiranje.
Od 1991. godine metnor je na Diplomskom radu.
Od 1989. mentor i član Povjerenstva doktorandima.
2.12.1993. godine od Matičnog povjerenstva za polje arhitekture i urbanizma, geodezije i građevinarstva izabran za višeg znanstvenog suradnika, a 17.1.1994. upisan u registar Ministarstva znanosti i tehnologije pod matičnim brojem 75483 kao viši znanstveni suradnik i s time stekao mogućnost prijave na natječaj za izvanrednog profesora na predmetima Arhitektonsko projektiranje VI i VII na VSS i Stambene zgrade III, Arhitektonsko projektiranje IV i Završni rad na VŠS.
Povjerenstvo u sastavu prof.dr. Nikola Filipović, prof.dr. Grozdan Knežević i prof.dr. Ante Marinović-Uzelac u svibnju 1994. godine predlažu Znanstveno-nastavnom vijeću Arhitektonskog fakulteta, a ono prihvaća da se na temelju raspisa natječaja i izvješća Milan Čanković izabere za izvanrednog profesora te po novom zakonu šalje predmet ponovo Matičnoj komisiji.
Za voditelja Kabineta zgrada temeljnog društvenog standarda izabran je 06. 03. 1998. godine.
U radu Društva arhitekata grada Zagreba aktivno sudjeluje od 1962. godine. U prvo vrijeme kao član komisije Upravnog odbora za natječaje i izložbe. U tom razdoblju postavlja izložbu Švedske arhitekture i izložbu Engleske arhitekture. Od 1964. godine do 1968. godine bio je predsjednik Komisije za natječaje. U tom razdoblju je radio sa arh. Magašom na izradi Pravilnika za natječaje SAJ-a, osim toga radi na organizaciji svih natječaja raspisanih od DAZ-a.
U razdoblju od 1964-1971., te 1973-1978. član je Upravnog odbora DAZ-a. Od 1978-1982. član je suda časti DARH-a. Radi djelovanja u DAZ-u dobiva 1972. godine Povelju zaslužnog člana.
Na hrvatskim i jugoslavenskim arhitektonskim natječajima dobio osam nagrada i dva otkupa te nagradu na internacionalnom natječaju Nove tendencije 1965. godine, a rad mu je objavljen u Talijanskom časopisu "Domus".
Umirovljen je 30.09.2004. godine.