Arhitektura i turizam

Drugačiji pogled na turizam - arhitekt Andrija Čičin Šain

Autor/izvor: DAZ / idisturato.com / vizkultura.hr 18/07/2014

U povijesti arhitekture čest je slučaj da neki projekti ili realizacije poznatih arhitekata ostaju daleko od očiju javnosti  i stručne kritike. Takvi radovi skriveni su u sjeni uspjeha nekih njihovih poznatijih, medijski bolje praćenih, ili pak od struke priznatijih i lakše vrednovanih ostvarenja. Upravo takvu sudbinu doživljava dio opusa arhitekta Andrije Čičin Šaina, većini javnosti poznatog po izvedbama legendarnog hotela Libertas i Palace u Dubrovniku. Danas, pedesetak godina nakon njihovog projektiranja ili izvedbe, stavljam fokus na neke druge, manje poznate i analizirane projekte ovog vrsnog arhitekta.

S kolegom Čičin Šainom imao sam priliku družiti se u više navrata tijekom 2004. godine, digitalizirati dio njegovog manje znanog, a osobno mi vrlo inspirativnog opusa turističke arhitekture, te u suradnji s Društvom Arhitekata Rijeke-DAR organizirati jedno iznimno inspirativno predavanje.

Arhitekt Andrija Čičin-Šain živio je i radio Rijeci, te je u suradnji s kolegom Žarkom Vincekom ostvario značajan doprinos razvoju turizma i turističke arhitekture 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljeća. Pored poznatih i danas često prisutnih slika iz prošlosti, preko kojih se propituje i analizira razvoj turizma, po strani je ostavljen niz projekata i studija hotelskih naselja koje ovaj arhitekt izvodi za potrebe turističkih poduzeća Istre, Primorja i Dalmacije. Andrija Čičin-Šain promišlja drugačije viđenje hotela, uvodi neke nove poglede na hotelsku tipologiju, donoseći pritom neočekivane osvrte na mogućnosti turizma, drugačije poglede na temu dokolice, mjesta odmora i zabave.

1964. godine,  u malom mjestu Punat na otoku Krku, u suradnji sa Žarkom Vincekom i Borisom Tomašićem, Andrija Čičin-Šain projektira turističko naselje “hotela-sojenice”, kao pratećeg objekta prve nautičke marine u Kvarnerskoj regiji.

Hotelsko naselje i restoran u potpunosti su smješteni na vodi, te nizom mostova povezani s obalom. Svaka soba ima izoliranu terasu-sunčalište, te vlastitu barku, kojom gost individualno pristupa svojoj “hotelskoj sobi”, malim stubama preko karakteristične “bokaporte” ulazi iz plovila u svoju privremenu kuću.

Recepcija i pomoćni pogoni hotela smješteni su na obali i oblikovani u pejzažu kao prostorna derivacija krčke gromače. U sklopu hotela na vodi, kao zasebni entitet, predviđen je i “sojenica-restoran”, podvodni bar i akvarij. Ovaj originalni projekt, koji bi i danas predstavljao znatan otklon od arhitektonskih i urbanističkih konvencija, jasno pokazuje kako Čičin-Šain ne projektira u granicama postojećeg. On anticipira drugačije, iznalazi nove i neočekivane odnose arhitekture i prirode, čovjeka i mora, drugačiji i specifičan pogled na mjesta i turističku ponudu.

Iste godine, paralelno s izradom krčkog projekta, ali sada na samom jugu Jadrana, na poluotoku Sustjepanu u Cavtatu, Andrija Čičin-Šain radi još jedan “rastavljeni” hotel, u kojem ponovo jasno individualizira sobu, razdvajajući je od pratećih servisa, usluga i centralnih sadržaja hotela. Odgovarajući jasno i precizno na potrebe intenzivnog razvoja dubrovačkog turizma, projektira turističko naselje koje bi obuhvaćalo samostojeće apartmane, nekoliko restorana, barova, te objekte za zabavu, sportske terene i dječja igrališta.

Poluotok Sustjepan nalazi se preko puta samog centra Cavtata, pa naselje gradi isključivo skriveno u zelenilu kako ne bi konkuriralo gradu. Restoran, kao centralni fokus ove razvedene i disperzirane strukture, je u ovom projektu trebao biti smješten na najužem dijelu poluotoka, ukopan u zemlji, tako da mu je krovna zelena terasa povezana s prirodom i lokalnim pejzažem. Smještajne jedinice koncipirane su kao zasebni apartmani, kuće u prirodi s vlastitim terasom i pogledom na more, građeni suhozidima izvedenog iz lokalnog kamena, lako dostupnim materijalom toga kraja.

Njegove analize, studije i projekti koji propituju organizaciju hotela kao rastočenu, disperziranu i rahlu strukturu, gdje se svaka smještajna jedinca pretvara u autonomnu kuću, mjesto odmora, ali i generatora zajedništva, artikuliranog javnim prostorom poput malog primorskog gradića, dobivaju svoju konačnu materijalizaciju 1969. godine u Turističkom naselju Polari (danas Villas Rubin), u Rovinju, gdje Čičin-Šain sve do 1979. godine, i pred sam odlazak u mirovinu, kontinuirano gradi svoju posljednju turističku realizaciju.

Turističko naselje Polari smješteno je u neposrednoj blizini grada Rovinja, na praznoj parceli uz samo more okruženoj starim maslinicima. Gotovo ravan teren bez većih uzvisina zahtijevao je niske, isključivo jednokatne i dvokatne objekte koji neće svojom vizurom i siluetom konkurirati starom gradu. Projektiranje naselja Polari osmišljeno je kao “grad u malom”, mjesto sa svim potrebnim sadržajima, infrastrukturom i komunikacijama.

Čičin-Šain uvodi središnju pješačku komunikaciju koja se pruža od recepcije smještene u centru naselja, preko dva manja trga, pa sve do same morske obale. Kuće hotela okružene su maslinicima organiziranih oko pješačke ulice u centru naselja, dok je obalna zona, šetnica uz more, namijenjena isključivo dnevnom boravku, rekreaciji i razonodi gostiju na plažama, bazenima i igralištima.

Čičin-Šain u naselju Polari projektira nekoliko tipiziranih kuća. Od slobodnostojećih, kuća u nizu, preko prizemnih do katnih, kuće su većinom atrijskog tipa, s vlastitim vrtom ograđen visokim zidom koji jamči potpunu izolaciju od ulice i vreve naselja. Kuće u nizu organizirane su na jednoj, dvije, iznimno tri etaže, s kojih se pruža pogled na Rovinj, te takvom složenom organizacijom kompenziraju nedostatak vrta i intimnost parcele.

Naselje u cijelosti nosi pečat primorskog gradića. Kosi krovovi prekriveni kupama kanalicama, vanjske stube i trijemovi, lođe, natkriveni prolazi, pergole s vinovom lozom, kameno popločenje, tek su neki od oblikovnih motiva koji manipuliraju suvremenošću, slikama povijesti i tradicijskom gradnjom.

S umjetnicima Raulom Goldonijem i Eugenom Kokotom, Andrija Čičin-Šain uređuje interijere, i predlaže specifičnu kolorističku viziju novog naselja. Odabir fasadnih boja te njihov učinak na cjelokupan doživljaj naselja Polari otvara i danas mogućnosti za nove interpretacije. Pastelno žuta, oker, ljubičasta, plava i venecijanski crvena, kao pet osnovnih boja istarske arhitekture na zapadnoj obali, našle su svoje mjesto i u naselju Polari.
Ova veoma promišljena, konceptualno održiva, jednostavna, ekonomična i silno duhovita gradnja ostat će sigurno trajni poticaj za promišljanje suvremene arhitekture i svakodnevne gradnje.

Izvor:  idisturato.com