Intervju

DAZ intervju: Marta Lozo

Autor/izvor: DAZ 19/04/2012

1/ Bok, Marta! Što trenutno ima u tvojem životu?

Bok! Baš sam nedavno diplomirala i kroz diplomu sam se bavila javnim prostorom stambenog susjedstva, a radi se o programatskom sustavu interveniranja u postojećim/izgrađenim situacijama. Radi se o prizemnim samostojećim garažama, koje sa stambenim zgradama čine sklop, a koje se koristi kao prostorni resurs za novi program namijenjen stanarima. Nastaje nova tipologija parkovne strukture, koju je moguće modificirati u skladu sa zatečenim stanjem.


Diploma 2012.

2/ Ti si 'dijete Bolonje'. Možeš li ocijeniti kvalitetu studija? Gdje su mogućnosti poboljšanja?

Kroz Bolonju se struktura studija malo regenerirala, uvedena je obavezna praksa prije upisa mastera, što je jedno od boljih iskustava. Počele su studentske razmjene, što je jako važno. Uvijek postoji mjesta za poboljšanje, u smislu nastave su to gostovanja arhitekata. U nekom kraćem vremenskom razdoblju od semestra ili godine i s čestim promjenama gostujućih. Pričao je jedan od voditelja visiting school AA-a iz Londona da svake dvije godine mijenjaju asistente jer žele svježe ideje. Isto tako, škola organizira velik broj radionica po cijelom svijetu. Studenti sigurno profitiraju.

3/ Provela si semestar na masteru u Ljubljani. Možeš li ukratko opisati to iskustvo?

To je bilo probijanje leda. Kad sam se prijavljivala bilo je moguće ići samo u Ljubljanu i to samo za jednu osobu, sada je puno više gradova uključeno i puno više mjesta je ponuđeno. Kada se zateknete negdje vani shvatite da mnogi studenti odrade i nekoliko razmjena tijekom studija. U Europi je to normalan princip studiranja.

Sam semestar je bio odlično iskustvo. Slovenski fakultet funkcionira po principu akademije, odnosno klasa pa je uobičajeno da studenti kod istog profesora provedu nekoliko godina. Isto tako, profesor sam izabire zadatak. Ja sam bila kod Vase Perovića, a projekt koji smo radili bio je zapravo kombinacija dva ljubljanska natječaja, projekt za 3 akademije na lokaciji stare tvornice duhana, tzv. tobačna tovarna.


Izložba Surogat stvarnosti, HDLU 2011., s Igorom Sladoljevom

4/ Sudjelovala si ili inicirala brojne radionice. Koliko su ti one značile u tvom osobnom formiranju tj. koliko je ekstrakurikularna aktivnost važna za studenta arhitekture?

Jako je važno baviti se i nečim drugim osim faksom. Čak i kada se radi o arhitektonskoj radionici gdje se u kratko vrijeme posvetite puno više projektu i iscrpite puno više, važno je mijenjanje ambijenta, sugovornika, mentora, novi zadaci, nove mogućnosti, istraživanje. Na svakoj radionici se profitira, nekad u smislu rada ili mogućih prilika, a nekad u smislu novih ljudi u životu. Jedna od dražih radionica mi je ona u Motovunu koju su samoinicijativno osmislile i organizirale studentice Lana Petrak i Jana Piacun. U nepretencioznom formatu radionica je 10 dana bila produktivna i zabavna, a dogodila se i suradnja sa studentima splitskog faksa i zagrebačkim umjetnicima Kristinom Lenard i Ivanom Fijolićem.


Radionica fanzina, fan-pan 2011., s Igorom Sladoljevom

5/ Kao koautor ili suradnik sudjelovala si na brojnim natječajima. Izdvoji neke koji su ti posebno dragi.

Mislim da mi je najdraži urbanistički natječaj za stambenu zonu Rujevica u Rijeci. Taj natječaj nas je radilo desetak od čega je standardna ekipa Jerković, Jerković, Petric, Vidović već odavno uhodana, a sve se nekako dobro poklopilo, dobili smo drugu nagradu. Upravo je izašao i A10 gdje je publiciran i natječajni rad za završetak Splita 3, Trstenička uvala.

6/ Trenutno najdraži arhitekti?

Afgh, Sergison Bates, Tom Emerson

I za kraj brzo i kratko....

Tvoj credo?
Pametno i lijepo

Utjecaji?
Skoro sve – literatura, razgovori, prijatelji, izložbe, časopisi...

Tvoji omiljeni alati?
Laser!

Oduševljava te?
Ishigamijeva knjiga 'Another Scale of Architecture'


Marta Lozo