Nakon što smo prošli prvu grupu radionica, oblici prostora (znanje o prostoru) gdje smo analizirali onu materijalnu i oblikovnu karakteristiku javnih prostora i poigravali se njihovim alternativnim načinima korištenja i drugu grupu radionica, doživljaji prostora (uočavanje prostora) u kojima smo isticali onu emocionalnu i afektivnu stranu našeg doživljaja prostora (osjeti i memorije) dolazimo do treće grupe radionica koju nazivamo ŽIVLJENI PROSTOR (prostor i diskurs) i u kojoj se bavimo analizom medijske konstrukcije prostora.

 

 

 

 

PROSTOR zaDRUGE, kroz ovako postavljenu trijadu osposobljava naše promišljanje prostora za našu zadnju radionicu u ovom ciklusu koju zovemo IDEMO PO ISKUSTVO i u kojoj projektiramo i provodimo prostornu akciju koja ima za cilj kritički promotriti pitanje JAVNOG PROSTORA koji je krovna tema ovogodišnjeg ciklusa radionica.

Načini na koje ćemo prihvatiti i razumjeti određene arhitektonske (gradske) strukture u kojima se krećemo, naša zbilja, simulirana je i medijskom prezentacijom. 

 

 

Radionica će na primjeru filmova: KORACI GRADA, Branka Majera iz 1957. i MOJ STAN, Zvonimira Berkovića iz 1963. objasniti kako nam mediji, u ovom primjeru filmovi, konstruiraju (osmišljavaju) novi narativ za budući život.

Nakon što zajedno pogledamo PROPAGANDNI film KORACI GRADA iz 1957.  zajedno ćemo ga analizirati razgovarajući o načinima na koji stanovnici prihvaćaju promjene, koje su istovremeno zastrašujuće, zavodljive i privlačne, dok nostalgični stari oblici života moraju nestati pred tim promjenama, kako bi se naselili nove strukture i stvorio novi grad. Obnova poslije 2. svjetskog rata konstruirala je „NOVI SVIJET“ koji  zahtijeva novog stanovnika.

Za razliku od propagandnog filma KORACI GRADA; umjetnički film MOJ STAN pokazuje subjektivne tenzije novih stanovnika kroz pogled jedne djevojčice .

Analizirajući ove filmove na ovakav način želimo ponovno istaknuti da su arhitektura i urbanizam specifična forma znanja o prostoru , a ne znanje o formi . Isto kao što novi čovjek kojeg konstruiraju pogledani filmovi mora naučiti živjeti u novom prostoru , a onaj stari mora otići jer NOVI prostor nije samo novi OBLIK prostora, to je NOVO ZNANJE korištenja prostora.

Vježba:

Osvještavanjem o nametnutom i kritičkom  kroz  medijski konstrukt ova dva filma želimo potaknuti svijest o vizualnoj kontaminaciji, koja je prisutna u javnom prostoru našeg grada.

Pozivamo sudionike radionice da u kratkoj šetnji ili promatranju grada uoče što je sve u prostoru prisutno kao nametnuto, što konstruira kontekst koji u većoj ili manjoj  mjeri djeluje na nas?

 

Sudionike pozivamo da obrate pažnju na parter trga, sadržaje koji se nude, javno dostupna dobra (vodu, hladovinu, prostor koji građani mogu koristiti bez plaćanja), nazivlje ulica, trgova, skulpture u javnom prostoru i sl.

Pitanje koje postavljamo je  kojoj mjeri smo svjesni da je to (privremena) slika, društveni konstrukt?

 

Sudionici se pozivaju da  fotoaparatom ili mobitelom snime, te obrazlože odabrane primjere manipulacije ili kontaminacije u javnom prostoru.

 

(Prisjetimo se prethodne radionice u kojem zvukom i zatvorenim očima privremeno mijenjamo osjećaj u javnom prostoru).

 

Cilj radionice je prepoznati i kritički se postavit prema različitim oblicima vizualne i druge manipulacije u javnim prostorima gradova suvremenog konzumerističkog društva.