Nedovršene modernizacije
Arhitektura i urbanizam u bivšoj Jugoslaviji i zemljama nasljednicama
Autor/izvor: Melita Čavlović 05/03/2012
Zanimljivo je kako upravo sada, u vremenu obilježenom nedostatkom sustavnog planiranja i derodiranjem same te ideje, postavlja se izložba koja je rezultat sveobuhvatnog bavljenja modernističkim nasljeđem. Izložba je posebno fokusirana na gradove s jasnom potkom da današnje vrijeme sebe instruira o zaboravljenim i transformiranim vrijednostima. Arhitektonska i urbanistička ostavština modernizacijskih procesa zemalja bivše Jugoslavije, ovom je izložbom povezala formirane grupe pripadajućih zemalja s istraživačkim doprinosima na zajedničkom pothvatu koji je kulminirao mariborskom izložbom. Generacijski mlađi naraštaji, kritički su se osvrnuli na nasljeđe i povezali s nekim još živućim svjedocima modernizacije, i na taj način pronašli neka nova ili zaboravljena značenja koja obavještavaju našu sadašnjost o procesima druge polovice 20. stoljeća. Entuzijazmom mladih istraživača i kustosa ponegdje se iznose i po prvi puta viđeni arhivski prikazi i projekti koje se sada postavljaju sinkronijski u komparaciju. Zanimljivo je jedino to, a time još i vrjednije, što se ovakva ambicija nije ostvarila još i ranije budući da je prošlo više od dva desetljeća od raspada posljednje jugoslavenske formacije. Ono što sada predstoji je smjelija interpretacija onog iznesenog s dodatnim uvidima koji će izazvati ustaljena mišljenja.
1. Vinko Glanz: Parlament NR Slovenije, Ljubljana, 1954.-1959.godine
2. Juraj Neidhardt: Narodna skupština Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955.-1970.godine
3. Kazimir Ostrogović: Gradska vijećnica, Zagreb, 1958. godina
4. Mihailo Janković, Dušan Milenković, Zgrada Društveno-političkih organizacija, Novi Beograd, 1959.-1964.godina
Jugoslavija u ideji, kao uostalom i bilo koja druga sastavljena država, nije imala nikakvog jamstva da će jednom stvorena zauvijek opstati. Ono što je nama danas zanimljivo, a na čemu je i izložba koncipirana su zajedničke poveznice tog nasljeđa, i kako se pokazuje bogatstvo ideja, narativa i interpretacija koji su se kroz njezino trajanje konstruirale. Alternativni socijalizam, zanimljiv po ne pristajanju na zauzimanje bilo koje od dviju političkih opcija već se drži na ekvidistanci između Istoka i Zapada, pobuđuje sveobuhvatniji interes ne samo iz arhitektonskog rakursa. Za objasniti heterogenost bivše Jugoslavije argument gradnje i ekonomskog prosperiteta, koji je ovdje zorno prikazan, nije jedini ali je itakako relevantan. Ekonomski progres zabilježen je u gotovo svim dijelovima Jugoslavije, a arhitektura je ona koja neprikosnoveno o tome i danas u prostoru u kojem obitavamo svjedoči.
„Što su građevine i gradovi socijalističke Jugoslavije značili njezinim arhitektima, stanovnicima a što posjetiteljima? Kakav je bio njihov odnos sa službenom ideologijom? Što je službena idologija?“, samo su neka od pitanja koja postavlja jedan od kustosa Vladimir Kulić. On kroz komparaciju nekolicine izgrađenih „Titovih vila“ otkriva skrivenu reprezentacijsku poruku odaslanu arhitekturom njegovih realizacija. U Kumrovcu je to seoska kuća uprizorujući njegovo seosko porijeklo prvog jugoslavenskog etno-sela, u Beogradu historicistička vila za službena primanja, a na Brijunima modernistička vila vernakularne pojavnosti za internacionalne mondene uglednike. Ono čime Kulić objašnjava modernistički izraz arhitekture je njegova dvojaka simbolika ili nepristajanja i odcjepljenja od Sovjetskog bloka ili službeno prihvaćenog stila kao simbola modernizacije. No, tome još treba dodati za naše područje relevantno, kako 60te godine baštine na modernizaciji između dvaju ratova i njezinom arhitektonskom izrazu koji se tada formirao, a koji je bio deklarativno društveno angažiran, stoga je i nakon rata u socijalističkoj državi u kojoj je država bila ujedno i jedini investitor, modernistički izraz i radi toga ostao pogodan.
1. Titova rodna kuća u Kumrovcu
2. Bijela Palača, Dedinje, Beograd, 1936. godina
3. Titova "privatna" rezidencija na otoku Vangi, Brijuni
4. Muzej 25. maja, Beograd, 1962. godina
Ova je izložba vrhunac dvogodišnjeg projekta „Nedovršenih modernizacija“ tijekom kojeg su se formirane istraživačke grupe susretale na konferencijama održanim u Zagrebu, Skopju, Beogradu i Splitu, a Maribor je s titulom Europskog grada kulture 2012., ugostio završnu manifestaciju. Sve u svemu radi se o izložbi „unatrag“ o vremenu koje je sebe projiciralo u budućnost.
Autorica teksta: Melita Čavlović
Komentari
Morate biti
logirani kako bi mogli komentirati.
Društvo