DAZ knjiga

Arhitektonski vodič Zagreb 1898. - 2010.

Autor/izvor: Ana Dana Beroš 13/05/2011

Besprijekorno nudeći vrhunsku selekciju arhitektonskih objekata žudnje Vodič se koristi glatko, u hodu,  po jedinicama numeriranim kronološkim redom za povjesničare arhitekture, ili po jedinicama razvrstanim teritororijalnim ključem u odgovarajućim kartografskim sekcijama, za namjerne flaneure. Za dodatno znanstveno pretraživanje vodiča priložen je autorski indeks s referencama.  Čak i za one koji nikad ne bi priznali nezainteresiranost za arhitekturu, Vodič sadrži savršenu dozu žutila i otkriva zakulisne priče tolikih gradskih arhitektonskih podviga na području ne-sve-poznatog koje čine urbani i kulturni identitet Zagreba.  Jeste li možda znali u kojoj je kući odsjela otmjena diva Josephine Baker ili čak štoviše sam Frank Lloyd Wright?

Aleksandar Laslo, istaknuti kritičar i teoretičar arhitekture, autor je prvog arhitektonskog vodiča Zagrebom koji kroz redakcijsku selekciju 187 građevina podupire tezu o kontinuitetu zagrebačkog modernizma.  Postojanost zagrebačke moderne duge 111 godina, autorovim riječima 'magično-mistična brojka' razdoblja nastala je slučajnim 'stjecajem okolnosti inkubacije i fermenatacije publikacije', započinje manifestnom izložbom Hrvatskog salona u netom dovršenoj zgradi Umjetničkog paviljona 1898.,  a završava recentnim primjerima suvremene arhitekture poput  Muzeja suvremene umjetnosti  u Novom Zagrebu.

Friedrich Achleitner, austrijski pjesnik i kritičar arhitekture, te uz Lasla, Veru Grimmer i Maroja Mrduljaša jedan od tekstopisaca Vodiča, posebnost zagrebačkog arhitektonskog modernizma pronalazi u slobodnijoj, 'opuštenijoj' interpretaciji modernističkih načela u prostornim okvirima arhitektonske produkcije grada Zagreba.

Ortodoksna, funkcionalistička i racionalistička moderna kao 'čista doktrina' u zagrebačkoj kulturnoj klimi nije imala puno sljedbenika -  cijenile su se prostorne i osjetilne kvalitete,  gajio kontekstualni senzibilitet prema zatečenoj strukturi,  uz uvažavanje i reinterpretaciju oblikovnih karakteristika regionalnih elemenata.  Nadalje,  modernistička arhitektura u gradu Zagrebu predstavlja jedan posve prirodan element urbanog prostora, i to u tako zgusnutoj formi, da bi se gotovo moglo govoriti o anonimnoj, sveobuhvatnoj arhitekturi moderne. Razina superiornosti zagrebačkog tlocrta postignuta u poslijeratnom periodu djelovanja arhitekata školovanih u legendarnoj Iblerovoj školi poput Galića, Haberlea, Nikišića, Kučana, Dragomanovića, Ostrogovića ili Vitića, bila je nedostižna čak i u  snažnijim metropolama regije poput Beča.

I danas zagrebački arhitektonski modernizam dokazuje svoju postojanost, nastavljajući se na ranofunkcionalistička načela logičnosti i praktičnosti, koji je postavio Viktor Kovačić u davnome programatskom tekstu 'Moderna arhitektura'. Premda je ponekad gubio na jasnoći i oštrini nekad čvrsto postavljenih standarda i strukovne odgovornosti, prolazeći kroz razdoblja dominacije kasnog funkcionalizma i postmoderne, zatim kroz epizode turbulencija suvremenog tranzicijskog građenja, nit nikada nije prekinuta. Upravo na stranicama Vodiča to mogu posvjedočiti primjeri koji nastavljaju tradiciju permanentnog obnavljanja zagrebačke modernističke misli, u nedavnim arhitektonskim poduhvatima poput ustanove za hitnu medicinsku pomoć u Heinzlovoj ulici i poslovne zgrade Spectator na Radničkoj cesti.

Vodič su objavili nakladnička kuća Arhitekst i Društvo arhitekata Zagreba, u travnju 2011. Arhitektonski vodič  Zagreb 1898. - 2010. pogledajte ovdje.

Arhitektonski vodič  Zagreb 1898. - 2010.

Aleksander Laslo (1950., Celje) diplomirao je na Arhitektoskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976, od 1978. član je Udruženja hrvatskih arhitekata. Zaposlen u tvrtkama Industroprojekt (1976.-1983.), INA-Projekt (1983.-1990.) i Plan (1990.-1995.), sve u Zagrebu, sa statusom odgovornog i vodećeg projektanta. Od 1995. stručni savjetnik i načelnik Odjela za istraživanje i planiranje, od 2001. pomoćnik pročelnika u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, od 2006. savjetnik pročelnika u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada.

Honorarni asistent za predmet Arhitektonsko projektiranje VI i VII na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1980-88., gost-predavač na Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1999/2001., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Prostorno planiranje, urbanizam i pejsažna arhitektura Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 2004., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko naslijeđe Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2005.

Autor hrvatskih priloga na brojnim međunarodnim i domaćim izložbama arhitekture, autor izložbi "Zlatko Neumann & sedam svjetiljki Novog građenja" (Zagreb, 1990.) i "Frane Cota - arhitektonsko djelo" (Zagreb, 1995.); suautor izložbi "Sinagoga i Zagreb" (Zagreb, 2001.) i "Međunarodni natječaj za Židovsku bolnicu u Zagrebu 1930/31." (Zagreb 2005.). Sudjelovao na brojnim stručnim skupovima, a bibliografija njegovih stručnih i znanstvenih radova (u Zagrebu, Beču, Ljubljani, Veneciji, Pragu i Zürichu) iznosi nekoliko stranica. Za ukupan publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture nagrađen godišnjom nagradom Udruženja hrvatskih arhitekata "Neven Šegvić" za 2000. godinu.