U istraživanjima o arhitektonskoj profesiji, među nizom raznih statistika, upada u oči odgovor o tome kada arhitekt planira ići u mirovinu – velik postotak odgovara: nikad. To je posebno vrijedilo za dragog kolegu Nebojšu Weinera, koji je do poznih godina ostao aktivni protagonist hrvatske arhitektonske scene, svjedočeći nizu generacija i sustava prakse. 

 

Rođen 28. svibnja 1934., profesionalno je stasao u vrijeme procvata međunarodnih suradnji koje je Jugoslavija razvijala u sklopu Pokreta nesvrstanih. Već kao student sudjelovao je u programima razmjene, a s mjesta arhitekta projektanta u Arhitektonskom birou Kazimira Ostrogovića odlazi u Afriku gdje od 1965. do 1970. u Gani radi na proširenju Sveučilišta znanosti i tehnologije Kwame Nkrumah u Kumasiju. Rad na projektu „Južni Jadran“ i realizacija hotela Babin Kuk odveli su ga na šestomjesečni boravak u Sjedinjene države, a u Afriku se vraća i 1980-tih gdje radi na studiji Tehničkog fakulteta Umtali u Zimbabveu. Niz godina djeluje u sklopu arhitektonskog biroa Centar 51 u kojem surađuje s arhitektima Kazimirom Ostrogovićem i Vjenceslavom Richterom, između ostaloga na projektu Vile Zagorje, a kasnije u sklopu APB Žnidarec-Weiner.

 

Poznanstvo s kolegom Weinerom obilježilo je početak naše prakse, istovremeno kada mnogi njegovi vršnjaci usporavaju radni ritam. Imali smo sreću i zadovoljstvo surađivati na vrtiću u Laništu i školi u Popovači: preciznosti i iskustvu koje je unio u te projekte dugujemo realizaciju niza namjera koje bismo kao mladi arhitekti previdjeli. Tijekom zajedničkog rada otkrivali smo crtice iz njegove bogate i raznovrsne arhitektonske prakse, a i kad bi ga sretali u njegovim šetnjama po susjedstvu, uvijek je bio zainteresiran za novosti.

 

***

 

Od suradnje na projektu škole do izgradnje prošlo je nekoliko godina, i tek tada u jednom iznenadnom posjetu fakultetskom kabinetu kolega Weiner donosi fotografiju sebe kao desetogodišnjeg dječaka, s razredom učiteljice Višnje Sever, ispred crkve u Popovači gdje je tada živio. Nekoliko mjeseci nakon toga, grad Popovača odlučuje školu nazvati po majci te učiteljice, slikarici i etnografkinji Zorki Sever. Spomenuta fotografija otvorila je predavanje o školi u Orisu 2018: trenutak u kojem se gledaju kolega Weiner iz prvog reda i desetogodišnji Neša, obojica nasmiješeni, zatvorio je krug. 

 

U ime generacija kolegica i kolega s kojima je projektirao i surađivao, velika Vam hvala.

 

Mia Roth i Tonči Čerina

 

 

*Fotografija iz filma "Suvremenici - Nebojša Weiner", HRT 2020.