Film

Prva zagrebačka kino projekcija filma “Vitić pleše”

Autor/izvor: DAZ/Bacači sjenki 12/04/2024

Film prati, skoro 15 godina, istoimeni projekt umjetnosti zajednice Borisa Bakala i Bacača sjenki kojim se pokušava najrazličitijim konceptualnim umjetničkim sredstvima dovesti zajednicu suvlasnika do zajedničke obnove modernističkog arhitektonskog remekdjela arhitekta Ive Vitića. Film je imao svjetsku premijeru na 19. ZagrebDoxu, te od tada do danas igrao na festivalima u Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, Bugarskoj, Mađarskoj, Indiji, Švedskoj i Ecuadoru. Na 32. Danima hrvatskog filma “Vitić pleše” nagrađen je Specijalnim priznanjem, na festivalu u Stockholmu Posebnom nagradom za očuvanje sjećanja i kulturne baštine, a na festivalima u Indiji (Ahmednagar) te Ecuadoru (San Antonio de Ibarra) proglašen je najboljim dokumentarnim filmom festivala.

Nakon ove projekcije slijedi i pulska premijera, 30. 04., u kinu Valli te distribucija po kinima u Republici Hrvatskoj. Film je već pozvan na još 5 domaćih i međunarodnih festivala i ovo je jedina (za sada) prilika da ga vidite u Zagrebu.

Nakon projekcije u Zagrebu, s autorom će razgovarati etnologinja i kulturna antrolopoginja Sonja Leboš.

Sonja Leboš je etnologinja i kulturna antropologinja i hispanistica, stručnjakinja za kulturni turizam i likovna pedagoginja, rođena je u Zagrebu 1967. godine. Djeluje u području kulturalnih i urbanih studija, obrazovanja u kulturi i umjetnosti, vizualne i urbane antropologije te analize diskursa, kao i u području javnog kulturnog rada na međama narativnog urbanizma, dizajna, umjetnosti i urbanizma, studija performativnosti svakidašnjice, filma i novih medija. Osnivačica je Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) koja djeluje u području intermedijacije, povezujući kulturne teorije i prakse.

Iz medija:

“Bakal razvija film s neboderom kao glavnim junakom, što se ispostavlja dijelom šireg aktivističkog angažmana i nanove uspostave svijesti o infrastrukturi u službi zajednice; ukratko, afirmira sve one vrijednosti koje se u suvremenim raspravama malicioznim zamjenama teza prokazuje kao atavizam socijalističkog naslijeđa….“Vitić pleše” najbolji je podsjetnik na korumpiranu okolinu i zajednicu nasilno organiziranu na temelju prava jačega. Bakal pak konkretni aktivizam, u smislu preseljenja na lokaciju i razvoja osnažujućih praksi među akterima, preobražava u dinamičan film prepun obrata, dokumentirajući ujedno razdoblje u rasponu od petnaestak godina.” Iva Rosandić, “Vitić pleše – ples protiv sustava”, Dokumentarni.net, 07.04.2023.

“Upravo je tema filma vrlo važna jer pokazuje ne samo kako umjetnici, odnosno pojedinci iz kulture potiču i pokušavaju ostvariti zaštitu i obnovu vrijednih zaštićenih spomenika kulture, dakle pojedinac za opće dobro, za zajednicu, nego i kako sustav u državi, čija je to zadaća, to ne čini. Time postaje metafora za mnoge takve slučajeve, ali i otkriva različite interese i međuljudske odnose.” Marijana Jakovljević, Glas Koncila, “Dokumentarac iz Vitićeva nebodera – Pojedinac za zajednicu”, 27.05.2023.

“Pa ipak, poruka filma daleko je od mračne. Prije svega je oda aktivnom suživotu, solidarnosti, zajedništvu i svim onim idejama koje je Bakal prepoznao u rasplesanom pročelju prije dvadeset godina. I dokumentarac ne označava kraj priče – on tek zaokružuje jedno njeno poglavlje – a Vitić će i dalje plesati.” Andrea Stanić, “Društvena koreografija iza rasplesanog pročelja”, Kulturpunkt, 09.05.2023.

“Sniman pretežno u zgradi i oko nje, počesto na skupovima stanara, živo montiran – suscenarist (uz Bakala) i montažer je Martin Semenčić – učestalo nošen brzometnom džez-skladbom Be-Bop Dizzy Gillespie All Starsa, dinamičan film sadržajno, predano, zdušno, uvjerljivo, no bez prokazivanja i upiranja prstom, prikazuje agoniju dugotrajna, (odveć) komplicirana, iscrpljujućeg postupka koji se oteže zbog nestručnosti, neodgovornosti, aljkavosti, taštine, zlobe… bit će i pohlepe. Ljudska narav? Poštenih, marljivih i dobronamjernih ima, ali premalo da bi se mogli nositi s naprosto znatno brojnijim, a uglavnom tvrdoglavijim i upornijim nevaljalcima kojima je zapravo lakše, jer teže je, zar ne, graditi i pregnuti nego rušiti i opstruirati.” Janko Heidl, “Lakše je rušiti nego graditi”, Vijenac br 765, 29. lipnja 2023.

“Poput arhitektove supruge Nade koja je sa suprugom plesala kroz život, Bakal pleše s Vitićevom kućom, paradigmatskim primjerom hrvatske moderne. Njegov potez da privremeno useli u Vitićevu zgradu, kako bi na licu mjesta u kući koja se doslovno ruši, strpljivo gradio atmosferu zajedništva i obnove, gotovo je nedrealno humanistički.” – Marina Pavković, ekonomistica i doktorica arhitekture, FB nakon šibenske premijere filma, 21. veljače 2024.

Redatelj/Director: Boris Bakal

Scenarisit/Screenwriters: Boris Bakal, [Martin Semenčić]

Snimatelji/Cameramans: Adam Luka Turjak, Ante Cvitanović, Bojana Burnać, Bojan Haron Markičević, Boris Bakal, Damjan Nenadić, Danko Vučinović, David Oguić, Davorin Fahn, Dubravka Kurobaša, Filip Tot, Ines Lambert, Jadran Boban, Jasenko Rasol, Katarina Pejović, Lovro Cepelak, Mark Modrić, Rino Barbir, Sandra Uskoković, Plakor Kovačević, Srđan Kovačević, Veno Mušinović, [Vedran Senjanović], Tamara Cesarac, Tomislav Sutlar, Tomaš Kratochvíl

Montažer/Editor: [Martin Semenčić]

Skladatelj/Composer: Stanko Juzbašić

Producenti/Producers: Boris Bakal, Adrijana Prugovečki, Tibor Keser, Ivan Kelava

Produkcijska kuća/Production company: Multimedijalna umjetnička organizacija Bacači sjenki/Multimedia Arts Organization Shadow Casters

Koproducenti/Coproducers: Hrvatska Radiotelevizija/Croatian radiotelevision

Distribucija: Radar d.o.o.Podrška filmu: HAVC, Grad Zagreb – ured za kulturu, EU Media