Urbanizam
Potrebne su nam urbanističke ambulante
Autor/izvor: h-alter 22/03/2012
Prenosimo tekst Mladena Škreblina s h-altera o problematici bespravne gradnje, legalizaciji iste i urbanističkom kaosu te još većem kaosu koji vlada u zakonima putem kojih je sve moguće legalno ili manje legalno izgraditi. Prijedlog rješenja leži u organizaciji Mreže urbanističkih, graditeljskih i zaštitarskih ambulanti - predstavništava, savjetovališta ministarstava - organiziranih u lokalnim zajednicama poput Primarne zdravstvene zaštite.
Teze ovog teksta bile su 2003. godine pripremljene za razgovor u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, razgovor tadašnjeg ministra s "alternativom". Ne treba posebno naglasiti da nastavka razgovora nikada nije bilo...
Teza koja je proizlazila iz svih prijedloga, uglavnom marginaliziranih stručnjaka, glasila je: "Ministar Ivo Banac učinit će mnogo nastavi li pripremati javnost na nužnost zaustavljanja devastirajućih događanja u prostoru, na važnost demokratiziranja zakona i procedura koje se odnose na urbanističko planiranje, građenje i zaštitu prostora". Iza "nas" bile su već godine u kojima urbanističko planiranje nije postojalo. O urbanizmu, malo se tko više usudio razgovarati i sa samim sobom.
Kako se "nacionalističko / kapitalistička revolucija" ubrzo nakon toga vratila na vlast - sa svojim razumijevanjem grada i prostora - devastirajući društveni događaji kontinuirani su bezbolno. Zakoni i propisane procedure odlučivanja o prostoru podrazumijevali su da su nedorečenost/copy/paste prethodnih zakonski tekstova, prešućivanje i izostajanje demokratiziranja, ukidanje ili privatiziranje čak i ključnih državnih institucija - najbolji model kontroliranja i planiranja prostora. O svemu što se ne razumije - odlučuje ministar!
Broj ozakonjeno izgrađenih kuća u Hrvatskoj bio je zanemariv u odnosu na broj bespravno sagrađenih, svakim danom i u svakom pogledu. Ako si dobar Hrvat i svoj na svome, zašto ne bi bilo legitimno primijeniti zakon "ruke na srcu", i graditi u to ime... Zar ozakonjena gradnja i oni koji te zakone donose, ne čini često i veću štetu od nas "divljih"? Ako oni legitimno i legalno profitiraju, zašto ne bismo i mi?
U 2011. godini, netko se u redovima završnog korupcijskog bunila vladajućih dosjetio da bi legalizacija takve izgradnje mogla spasiti Hrvatsku, odnosno HDZ, pridonijeti broju glasova na izborima i donijeti čak i neki novac u opljačkani državni proračun. Prigodom izglasavanja zakona, vladajući su baratali brojkom od 150 tisuća bespravno sagrađenih kuća. Tu brojku, međutim, valja barem udvostručiti. A niti u jednom trenutku, nitko od vladajućih nije pokušao objasniti razmjere počinjene društvene i prostorne štete - uzrokovane pravovjernim konzumiranjem ozakonjenog bezakonja - kao ni stručnu dimenziju takvih zakona. Sve se trebalo riješiti i snimiti avionima do određenog datuma, pa tko je jamio, jamio je... Nema majci da netko nakon tog datuma može graditi! Zakon je, međutim, naslijedila nova vlast. Čini se da ni njoj ne pada na pamet bilo što objašnjavati građanima...
Nova vlada odmah u startu razdvaja Ministarstvo okoliša od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Zašto? Zar je moguće da ne razumiju da su graditeljstvo i prostorno uređenje pupčanom vrpcom vezani sa zaštitom okoliša? Zar je moguće da je to učinjeno samo zato da bi se razumijevanje prostora još više zamaglilo? Da bi se još bolje ozakonilo "zakonito divljanje" u prostoru pod firmom toliko doista potrebnih investicija? Zar je moguće da je do takve odluke došlo samo zbog "mira u koaliciji": Da bi se zadovoljilo nezaobilazno sposobne Čačića i Holy. Na stranicama Novosti bio sam svojedobno rezignirano pohvalio Mirelu Holy koja je današnjem premijeru vadila kestenje iz vatre, kad još nije znao kako bi se ispričao građanima zbog Cvjetnog i riješio Bandića, a Jadranka Kosor imala najviši rejting u historiji HDZ-a. Epilog se očekuje. Premijeru Milanoviću još nije jasno da će uskoro rješavati problem ili Čačić ili Holy. Njihovi pristupi ne mogu se pomiriti...
U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja ozbiljno se radi na poboljšanju "Jadrankinog zakona o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata". Do nedavno su se oni nesretnici, koji su se usudili "proći" kroz važeći zakon, mogli izbrojati na prste jedne ruke. Sada ih već ima nekoliko stotina. Ne znam kako, ali valjalo bi im na neki način čestitati... Naime, to ne samo da košta, to je i kao procedura - tortura - i posve besmisleno, a radi se o brojnim mjestima opasnim po život.. Mnogi još uvijek ne razumiju da su neke konstrukcije njihovih kuća - sagrađene u najboljoj domoljubnoj vjeri - doslovce opasne po život!
U postojećem zakonu, društvena i stručna dimenzija divlje gradnje ne postoje. Zašto? Zato što je to, a prilično nakaradno zvuči, kontinuitet "našeg sna"! Geodeti i arhitekti će snimiti kuće i konstatirati da one postoje - jer se to vidi i iz aviona, pa Bog te mazo, zar ne!? Inženjeri građevinarstva će utvrditi da se brojne kuće još nisu same od sebe srušile, pa onda možda i neće!? A onda, kada se to plati "stručnjacima", slijedi odabir modela plaćanja komunalija državi! Na obročnom modelu otaljavanja financijskih troškova domoljublja - intenzivno se radi... Međutim, "iskusni divljaci" čekaju... Nek' se ovi novi snađu, čeka se ljeto, turisti, krastavci i tako dalje. Ma, možda i EU do tad propadne...
Grade ako imaju čime, dakako! Bilo je toga i ranije, pa se ništa nikada nije dogodilo. Nastradali su samo neki koje vlast nije voljela...
Što su to odavno zastupali oni koji su zastupali promjene?
Prije svega, barem najavu buduće Strategije planiranja i zaštite prostora u nadležnim ministarstvima - programe promjena koji se odnose na sve aktere planiranja, zaštite i građenja. Najavu rada na redefiniranju, izmjeni zakonodavstva i provedbenih procedura. U ovakvim društvenim situacijama, u kojima vas hvata mučnina pri svakom pogledu na brojne urbanističke i graditeljske nakaze, neožbukane zidanice i šupe sirotinje, najvažnije je prije svega razumjeti zašto su zakon i procedure razarali ljude i prostor, zašto se devastirajući trendovi povećavaju umjesto da se napokon zaustave. Famozna tranzicija ni u pitanjima prostora ne samo da se uopće nije dogodila, nije nikada ni započela. Ozbiljni urbanizam je izdahnuo zajedno sa tzv. socijalizmom. Svih ovih godina tranzicija se može opisati samo kao korupcija, pljačka, poniženje ljudi i prostora, struke...
Ukoliko se danas ne počne događati istinska promjena, neće se ni dogoditi....
Iskustva evropskih zemalja u promišljanju obnova prostora, posebice historijskih središta gradova, i nakon brojnih loših iskustava u vlastitim sredinama, svode se na precizan recept. On, ukratko, glasi:
Neki konkretni teritorij - u našem slučaju cjelokupni državni teritorij - potrebno je proglasiti Područjem sanacije i zaštite. Stvoriti programe i modele pravednog subvencioniranja njegove obnove i zaštite, zakone koji će pokušati spriječiti da se novim građenjem nastavljaju povređivati prostori gradova i naselja, krajolik. "Obavezna" je participacija svih aktera, posebice građana.
Naš glavni problem sastoji se u tome što su devastaciji prostora svakodnevno i ravnopravno pridonosili - i nova bespravna gradnja, i građani koji su gradili na temelju loših zakona. "Koalirali" su ili kolaborirali s vladajućima koji su u kontinuitetu donosili zakone koji su tvrdoglavo izbjegavali "razumijevanje prostora" i participaciju građana. Vladajući su "navukli" građane na "zakonito nezakonito" ponašanje" - na izostajanje demokratske procedure. To se pokazalo pogubnim za događanja u prostoru, za društvo općenito. Princip udruženog pothvata je jednostavan: Vlast (naša) vama, hrvatski građani, donosi dobre zakone, razumijete, zar ne, a vi nama slobodno žestoko uzvraćajte figama u džepu... Sve više građana, međutim, ne samo da ne može više nikako, pa ni bespravno graditi, nego mnogi više ne mogu ni plaćati račune za komunalije onoga što su sagradili. Nemaju ni za kruh...
Planiranje, uređenje prostora, graditeljstvo i arhitektura, zaštita prostora - uvijek su bili u rukama vladajućih. Oni na vlasti - vlastela - dobro su poznavali tehnike upravljanja događajima u prostoru, jasnu, hijerarhiziranu podjelu uloga - tehniku moći. Historijski, u drugoj polovini 19. stoljeća, nadolazećom modernizacijom i kapitalizmom sve se počinje rješavati u upravama, nastoji se dokumentirati i potvrđivati planiranjem i dozvolama.
Ne možemo se ovdje baviti dobrim i lošim primjerima, niti vlastelom Dubrovačke republike ni "socijalističkim urbanizmom". No, danas je, čini se, i u Hrvatskoj napokon sve jasnije: Bez dobre uprave koja je prepoznala i zakonski reagirala na opasnosti institucionalnog pogodovanja privatnim interesima - povređivanje javnog prostora ostat će jedini zakon! Kako to izgleda "na terenu" - gledamo zadnjih dvadeset godina...
Što najavljuje nova vlast? Naglašavanjem važnosti "ulaganja" i investicija - ma kakve bile - činjenice da je za Hrvatsku dobro sve što netko naprosto želi i može kupiti, sagraditi ili unakaziti, nove vlasti će i dalje povređivati elementarna ljudska prava: prava prostora i kuća na život i opstanak. Npr. legendarni drumski i morski razbojnik Hoto, na Cvjetnom trgu sve je sagradio na temelju zakona, odnosno dozvola Bandićeve uprave i Zavoda za zaštitu spomenika pod njegovim patronatom. Danas, uvjerljivoj većini građana jasno je da se to nije smjelo dogoditi na tom mjestu, da se doista radi o rušenju graditeljske baštine...
U Hrvatskoj je danas "nužna" koalicija nadležnih ministarstava - Ministarstava graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstva kulture i Ministarstva zaštite okoliša i prirode. O tome se obično govori kao o "potrebi reorganiziranja upravnih institucija na svim razinama"...
Premda se dijeljenjem ministarstava i nadležnosti - već u samom startu pokazalo da se to još uvijek ne namjerava razumijeti...
Posve je, naime, jasno da je više nego potrebno iznova definirati metodologiju izrade prostornih planova za teritorijalne uprave i samouprave, demokratske procedure kompletnog procesa...
U kontekstu u kojem su vladajući godinama preko upravnih odsjeka i odjela pridonosili povređivanju prostora, potrebno je pokrenuti osnivanje Mreže urbanističkih, graditeljskih i zaštitarskih ambulanti - predstavništava, savjetovališta ministarstava - organiziranih u lokalnim zajednicama poput "Primarne zdravstvene zaštite"!
Nužno je, u početku, da stručnjaci - koji rade u tako organiziranim savjetovalištima, poput liječnika i drugih učitelja - budu državni službenici, opunomoćeni, da kao svojevrsni "javni prostorni bilježnici" dokumentiraju prostor, educiraju i informiraju građane. Građanima je potrebno pomoći da prigodom realizacije vlastitih interesa ne povređuju javni, da planirajući i gradeći štite svoj i javni interes na temelju boljih zakona. Takvo prosvjetiteljsko djelovanje sastoji se u ukazivanju na činjenicu - da su dobro planiranje, građenje i zaštita prostora povezani činovi - da se događaju u onoj praksi koja povezuje i objedinjuje visoke društvene, stručne i zakonske standarde... Da put prema ozdravljenju prostora valja potražiti u uzajamnosti, zajedničkom traženju rješenja: s građanima i prostorom, uprava treba napokon početi normalno komunicirati! Možda će pomoći i činjenica da su Hrvati toliko spremni oprostiti grijehe...?
Time se ujedno revidira i mjesto tzv. referenata u općinama; često nedovoljno kvalificiranih za tako važan posao, te uloga - nevidljivih ili nepostojećih urbanističkih inspektora. Moraju se dokinuti sukobi interesa i manipuilranje vladajućih -
nerazumijevanje planova i demokratskih procedura....
Kao instrument komunikacije i informiranja građana, ministarstva bi trebala predlagatiJezike planerskih i graditeljskih zaštitarskih principa, koji uvažavaju proklamirane principe, standarde i zakone održivog razvoja i života prostora, uvažavajući i lokalne i globalne vrijednosti.
Najava i organiziranje mreže takvih savjetovališta predstavljala bi - napokon - pruženu ruku građanima, onaj toliko potrebni "servis" koji predstavlja i glavni smisao i zadatak svake dobre vladavine, uprave i samouprave. U današnjoj atmosferi nedoumica oko zakona, pokušajima iznalaženja dobrih modela legalizacije bespravno sagrađenih objekata, loše provedenih procedura prihvaćanja urbanističkih planova - građanima najčešće posve nerazumljivih urbanističkih planova uređenja ili privatno plaćenih detaljnih planova uređenja - savjetovališta bi olakšala građanima ne samo njihovo bolje razumijevanje, već ih i upućivala na poštovanje zakonitosti. Na važnost njihova sudjelovanja u donošenju odluka kojima sami mogu pridonositi boljim zakonima i prostoru. Potrebno je napokon - Prostorno opismenjavanje!
Nužno je temeljito redefiniranje uloge građana u cjelokupnom procesu planiranja i zaštite okoline. Važno je da su svi dokumenti koji se odnose na lokalni prostor stalno budu "izloženi" - na uvidu građanima u "ambulantama". Oni su ujedno i podloga za raspravljanje o postojećem stanju i za pripremanje projekata koje pojedinci ili zajednica pokreću. Potrebno je, uz simboličnu stručnu pomoć, početi izrađivati dijagnostičke planove zaštite i građenja. Dijagnostički planovi predstavljaju ono što danas u praksi žele postići urbanistički planovi uređenja i detaljni urbanistički planovi.
Na temelju postojećih ozakonjenih planova ili onih koji su u proceduri donošenja, dijagnostički planovi pripremani i donošeni u suradnji sa građanima, prate i dokumentiraju sve one važne sile demokratskih procedura ( primjedbe, prijedloge, inicijative, potrebe, želje i nade, financijska sredstva) koje se događaju u prostoru. One se predlažu kao korekcije i izmjene u lošim ozakonjenim planovima - da bi se oni poboljšali. Sva današnja iskustva govore o tome da je u procedurama izrade i donošenja UPU-a, najčešći uzrok nerazumijevanju, zloupotrebi, pa onda i, na svu sreću, opravdanim prosvjedima - uz nesređen katastar i gruntovnicu - upravo izostanak te važne karike u njihovoj pripremi - izostanak demokratske procedure i dobrog informiranja. Izostao je, ne postoji i nije razvijen model suradnje stručnjaka - koji između ostalog i zbog toga imaju nedovoljno razvijen osjećaj da su društveni radnici, i misle da je riječ tek o rutinskom, egzistencijalnom ili umjetničkom poslu - i građana koji se s pravom bune na nerazumljive planove i procedure, nepoznavanje njihovog zavičajnog prostora od strane stručnjak, odnosno obrnuto! Stoga im je često jedino preostalo da i sami love u mutnom, da bespravno grade...
Kontinuiranje ovakve prakse izazivat će samo daljnje povrede prostora pogrešnim obnovama i lošim novim građenjem, nametnutim investicijama. Posve je nevažno, pogledamo li oko sebe, da li su one ozakonjene ili bespravne. One najčešće proizvode isti učinak - povređuju zajednički prostor. Prisjetimo se samo Cvjetnog trga, Zapadne splitske obale, gdje su građani izigrani bez obzira na višegodišnje suprotstavljanje. Nadati se da je i to pomoglo da se na Srđu, Marjanu i brojnim drugim mjestima, to tako lako više neće moći događati...
U postojećim naseljima, bez obzira na razinu "konsolidiranosti" konkretnog prostora, bez obzira da li se radi o sanaciji, ozakonjenju bespravnog građenja ili ozakonjenom novom građenju, uz prava "uvida neposrednih susjeda", prigodom ishođenja građevinskih dozvola za novo građenje, potreban je - i dodatni institut Obvezujuće suglasnosti lokalne zajednice - šireg susjedstva, četvrti, sela... Izriče ju izabrani Odbor organiziran u "Lokalnoj ambulanti", nakon provedene javne rasprave. Kada se radi o zajedničkim, centralnim dijelovima naselja, koji se tiču svih stanovnika, organiziraju se Odbori na razini općina, gradova. Ministarstva bi trebala imati pravo veta ili dodatne arbitraže samo u slučajevima "nesvodivih razlika", u onim slučajevima kada postoji osnovana sumnja da je izigrana demokratska procedura. Recipročno, pravo veta moraju imati i građani kad osnovano sumnjaju da je procedura "na temelju zakona" izigrana i protuzakonita, da zakon valja promijeniti.
Projekte i programe za prostore koje je lokalna zajednica (Ambulanta) proglasila javnima - izrađivali bi ovlašteni projektanti (što god to danas značilo), izabrani od strane stanovnika zajednice - temeljem raspisanih javnih natječaja provedenih isključivo nakon provedene demokratske procedure, izglasanog zajedničkog stava građana i službenika/stručnjaka u lokalnoj Planerskoj ambulanti.
U budućnosti, nakon stvarnog "tranzicijskog perioda", taj bi važan društveni posao - u urbanističkim ambulantama ili kako će se već zvati - u potpunosti mogao biti u rukama samoorganiziranih građana.
Nitko nije tako naivan da misli da je demokracija svemoguća. Ali, ako se godinama izigravanjem demokracije - moglo uništavati prostor, moglo bi se "odmah" pokazati, da je, usprkos svemu, još uvijek moguće... Neizdrživo je živjeti u okruženju divljeg kapitalizma, divlje gradnje, divljih političara i loših političkih koalicija. U sve bolesnijem prostoru...
Mladen Škreblin za h-alter