Fotografija

Luka Mjeda – Kristalno nebo

Autor/izvor: Mario Bošnjak|DAZ 02/10/2012

Tema izložbe Luke Mjede Kristalno nebo je arhitektura svjetskih metropola koju prikazuje C/B fotografijom. Arhitekturom se Mjeda dosljedno bavi još od 1984. godine, a najčešće su to snimke iz donjeg rakursa koje odražavaju opće stremljenje arhitekture u vis. Mjeda ih prezentira kao simbole zemaljske moći koja se uzdiže prema nebu. U taj prostor neba smjelo prodiru i s njim se stapaju vrhovi ljudskih artefakata. Izbornik Mjedinih fotografija arhitekture za izložbu Kristalno nebo je povjesničar umjetnosti Branko Franceschi.

METROPLE STREME PREMA NEBU

Izložba fotografija Luke Mjede Kristalno nebo u Galeriji Modulor, Centra za kulturu Trešnjevka, sretan je susret galerije specijalizirane za prezentaciju, valorizaciju i revalorizaciju arhitektonsko – urbanističkih i dizajnerskih projekata i autora zabavljena snimanjem arhitekture već od osamdesetih godina.

Luka Mjeda je inače fotograf prilično široka žanrovskoga opsega, a najpoznatiji je pak široj javnosti po dugogodišnjoj suradnji u tiskanim medijima. Zanimljivo je da je taj današnji umjetnik fotografije diplomirao na zahtjevnom Fakultetu strojarstva i brodogradnje i kao mladi inženjer u tvornici Končar dao otkaz i skrenuo u oduvijek egzistencijalno nesigurne vode kreativne fotografije kojom se inače bavio već od 1975. godine.

Značajnu i tada već profesionalnu suradnju započinje sa čuvenim ilustratorom i dizajnerom Mirkom Ilićem 1983., a što je rezultiralo brojnim fotografsko-dizajnerskim rješenjima plakata, kalendara, omotnica nosača zvuka, te naslovnih stranica raznih tjednika, a ponajviše u nekoć slavnome Danasu. Sve u svemu bilježi se da je od 1984. godine održao 19 samostalnih izložbi te sudjelovao na nebrojenim kolektivnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Od 2007. godine Direktor je Centra za dizajn pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Sve biografske činjenice o Luki Mjedi navedene su ovdje jer uvelike rasvjetljavaju i tumače njegov stvaralački credo. Nije, naime, teško, moglo bi se reći čak da je nemoguće u interpretaciji njegovih fotografskih umjetnina ne prepoznati tu preciznost, egzaktnu težnju ka tehničkom savršenstvu kao temelju umjetničkoga djela. On kada snima arhitekturu, a čini to već dugo, analizira zapravo objekte objektivom koji pronalazi mnogo više od puke vidljivosti.

Kadrom on izrezuje dio proizvedene stvarnosti koja onda u međuodnosima s okolnim objektima naprosto isijava urbanitet koji se uvijek drukčije legitimira, ponajviše ovisno o nebu iznad svega. Oblaci su ponekad nad građevinom kao kaos požara, primjerice na slici Hotela Panorama u Zagrebu, a ponekad su kao meka, ambalažna vata kada snima pariške nebodere. Za sve je to poglede najvažnije bilo to što je Luka Mjeda univerzalni gledač, vidokrug mu je iznimno širokokutan, reklo bi se fotografski, ali u njega je i visokokutan, ako se tako može reći. Samo tako on može pronaći svu tu dramatiku kojom metropole streme prema nebu, sve to napinjanje zgrada velegrada, nebotičnika, oblakodera, solitera, raznolikih naj naj nebodera pokušaji su da se razdere nebo, a to je sve Mjedi samo isprika za sliku. I to kakvu. Na jednoj se tornjevi za budućnost budućnosti šepire, dodatnim krilima kao u Los Angelesu, ali, u svoj toj grandeci, kod Mjede nose omanji znak križa u prvom planu. A, kakvo je nebo nad Berlinom? Kod Luke Mjede uvijek sivo u svoj strogoj crnobijelosti svih njegovih fotografija na ovoj izložbi. Ali, na nebu na Berlinom, valjda kao posvetu Wimu Wendersu, ima jedna ptica. To je jedino žive biće na jednoj od svih fotografija na izložbi o kojoj je ovdje riječ. Možda ju je autor odobrio ulaz u kadar jer ona ionako pripada nebu, a bez neba svi se ti monoliti ne bi imali na čemu vidjeti. Nebo je to kome autor u naslovu ove izložbe pridijeva kristal. Valjda kao kristalnu kuglu u kojoj se tek može nešto vidjeti ili kao onu ujevićansku kristalnu kocku vedrine. Ili pak stoga što smatra da sva ta zdanja od čelika, betona i stakla, sve to korporacijsko silno obilje ipak funkcionira i postoji samo pod kapom nebeskom.

Spomenuta crnobijelost Mjedinih fotografija zapravo još je jedna posveta fotografskom, mada već pomalo bivšem, fotografskom majstorstvu, kada fotograf nije samo snimao nego najčešće i sam povećavao fotografije. Osim toga u tehnicističkoj svojoj askezi na putu prema savršenstvu i minimalni kolor bio bi nepotreban, remetilački raskoš. Osim toga odnosi volumena mnogo bolje se očitavaju u crnobijelom svijetu arhitekturne fotografije.

Na ovoj izložbi svi eksponati su zasebno nepotpisani. Nigdje imena objekta, grada, ali nije tu posrijedi uobičajen strah od pisanja kod fotografa. Naime, riječ je o autorskom konceptu izlagača i postavljača, zajedničke legende postoje, samo odvojeno, u zasebnu okviru i s najkraćim mogućim potpisima. Slično je provedeno i u ne jednome, nego u čak šest kataloga za ovu izložbu. Tako je odvojeno dan svaki grad, a ime njega treba dobro potražiti uz svaku sliku.

Zanimljiv dizajn kataloga rad je Danijela Popovića koji je i ovaj put dokazao svoju poznatu grafičku dosjetljivost tako da je svaku pojedinačnu fotografiju perforirao tako da ju je moguće upotrijebiti kao poštansku razglednicu. Tako posjetitelji izložbe se mogu javiti s pozdravima osim iz Zagreba još i iz Los Angelesa, New Yorka, Chicaga, Pariza i Eindhovena primjerice. Nema samo Pozdrava iz Rovinja.
Mario Bošnjak

 

Rezultati

Gradska knjižnica Grada Zagreba - PAROMLIN

28/02/2019

Objavljujemo rezultat Natječaja GRADSKE KNJIŽNICE GRADA ZAGREBA-PAROMLIN

Novosti

Program rada + članarine za 2019.

29/01/2019

Donosimo program rada DAZ-a te zahvaljujemo svim članovima koji plaćanjem članarina podupiru djelovanje DAZ-a kroz programe, sekcije i natječaja. Pozivamo Vas na uplatu članarine za 2019. godinu

Rezultati

Natječaj Dvorana za bacačke discipline Mladost

24/11/2018

Objavljujemo rezultat Natječaja za bacalište u sklopu Sportskog parka „Mladost“








Program je realiziran uz potporu 
 Grada Zagreba


Potpora:


Partneri:


Medijski partneri:


Donatori: