Potpuno neočekivano i neplanirano, gotovo godinu dana nakon službenih rezultata za odlazak na Leonardo da Vinci stručnu praksu, spletom okolnosti pojavila se moja prilika za odlazak u Nizozemsku. Pripreme za praksu, uključujući i pronalazak ureda bile su odrađene u izrazito kratkom roku te sam se, niti mjesec dana nakon što sam saznala za ovu priliku, našla u Amsterdamu i spontano započela još jednu životnu avanturu.

Napola nespremna, pretpostavila sam da me očekuje tek jedno izrazito hladno radno ljeto u zemlji s natprosječnom količinom padalina čak i u najtoplijim ljetnim mjesecima u kombinaciji sa Sjevernim morem poznatim također po izrazito niskim temperaturama.

Međutim, osim što sam stekla neprocjenjivo radno iskustvo, drago mi je što su moje predrasude u potpunosti opovrgnute. U ovom kratkom izvještaju o mom tromjesečnom nizozemskom iskustvu izlažem činjenice koje su tome doprinijele:

1) Mali ured, ogromno iskustvo.

Arhitektonski ured Bureau Lada smjestio se na kanalu u samom centru Amsterdama, u zgradi koju dijeli s još 14 arhitektonskih ureda. Voditeljica ureda Lada Hršak, porijeklom iz Hrvatske, prije 20ak godina započinje svoju karijeru u Nizozemskoj gdje završava poslijediplomski studij na Institutu Berlage te nakon suradnje s brojnim nizozemskim arhitektonskim uredima 2010. osniva vlastiti ured koji i danas vodi, Bureau Lada (http://www.ladahrsak.com ).


Bureau Lada, prostor ureda i pogled s balkona idealnog za jutarnje ispijanje kave

Bureau Lada je u kvantitativnom smislu tijekom moje prakse bio mali ured u kojem smo radile šefica Lada i ja, međutim s obzirom na količinu posla koja je morala biti odrađena u okviru vrlo kratkih rokova, ubrzo smo postale hiper produktivan radni tim, a s obzirom na količinu vremena koje smo provodile zajedno razvile smo i blizak prijateljski odnos.

Iako je ured mali, svakodnevno se u njemu događa nemjerljiva količina kreativnosti koja se provlači kroz sve aspekte i oblike praktičnog rada, bez obzira na mjerilo ili funkcionalno obilježje projekta. Procesi rada u ovom uredu vođeni su i usmjeravani mikrolokacijskim posebnostima svakog projekta, baveći se pritom detaljima koji tako postaju obilježje te čine svaki pojedini projekt posebnim i drugačijim. 


Razvoj projekta za izložbeni prostor An installation in four acts za izložbu nizozemskog strukturalizma kuratora Dirka van den Heuvela, u Rotterdamu

Tijekom 3 mjeseca radile smo simultano na više kontinenata, na dnevnoj bazi izmjenjivali su se projekti, faze razrade istih kroz makete i 3d modele, zatim dorade, a ubrzo i realizacije. Od samog smo početka krenule s razvojem idejnog rješenja obiteljske kuće u Indoneziji, zatim smo radile na idejom projektu kuća s više smještajnih jedinica u Rakovcima u Istri, te smo istovremeno razvijale ideju o projektu izložbenog prostora nizozemskog strukturalizma u Rotterdamu.


Razvoj projekta obiteljske kuće u Yogyakarti u Indoneziji kroz maketu


Ubrzo nakon razrade započela je izgradnja obiteljske kuće u Yogyakarti koja je do kraja moje prakse izgrađena do faze postavljanja krova, a danas je već u korištenju


Izvedba platforme izložbenog prostora: An installation in four acts, Het Nieuwe Instituut, Rotterdam

Prikaz ideje i realizacije: An installation in four acts, Het Nieuwe Instituut, Rotterdam

An installation in four acts, dan prije otvorenja izložbe


Otvorenje izložbe u ugodnom društvu: Herman Hertzberger i Kenneth Frampton

Izložba nizozemskog strukturalizma otvorena je za javnost do 11.01.2014., a njen se postav svaki mjesec mijenja. Detaljnije na:  http://www.hetnieuweinstituut.nl/ .

2) San svih arhitekata, noćna mora za turiste: stubište u nagibu od 45°

S obzirom na vrlo uske građevine s ograničenim korisnim prostorom, nizozemska regulativa dozvoljava izvođenje stubišta pod kutem nagiba od 45°. Ovo je pravilo od velikog utjecaja na arhitektonsku struku, a kao korisnik primijetit ćete ga u praksi već nakon prvog korištenja bilo kakvog stubišta, koje će, ako imate sreće, dobro proći.

3)  Život na otvorenom.

Ljeto je bilo natprosječno toplo te sam se nakon vrlo kratkog vremena navikla na život na otvorenom. Na sunčan dan ulice, kanali i parkovi Amsterdama vrve mladim i starim ljudima raznolikih nacionalnih pripadnosti, među kojima su mnogi i turisti. Samim time nije se teško uklopiti u takav ambijent i postati dio njega. Osim toga, tijekom ljeta, na moje ugodno iznenađenje sunce je zalazio tek u 22:30 h.


Stanovnici kuća na vodi svakodnevno se susreću s tisućama turista koji dnevno prođu kanalima Amsterdama


Vondelpark, omiljeno okupljalište za druženja tijekom sunčanih dana, ali i u večernjim satima

4) Biciklizam.

 Svakodnevni život u Amsterdamu bez bicikla kao osnovnog prijevoznog sredstva je nezamisliv, a u samom početku nezamislivo mi je bilo i da ću uspjeti pronaći mjesto za parkiranje istog. Međutim, prepreke koje su me i nakon 3 mjeseca boravka u Nizozemskoj i dalje svaki puta iznenadile su mostovi koje nerijetko možete zateći u vertikalnom položaju.

Zanimljiv je i statistički podatak da se u prosjeku godišnje u Amsterdamu svaki bicikl ukrade dva puta. Prethodna vlasnica mog bicikla tvrdila je da tijekom njenog vlasništva nije bio ukraden, a i ja sam tijekom svog tromjesečnog boravka imala sreće, međutim s obzirom da se godina bliži kraju statistika nikako nije na strani sadašnjeg vlasnika, neka mu je sa srećom.


Uobičajena slika na jednom od najfrekventnijih parkirališta, Amsterdam Centraal


Parkiranje bicikla na više etaža, Amsterdam Zuid


Ne, ovo nije scena iz filma Inception, ovo je svakodnevna pojava u mnogim gradovima Nizozemske, Harlingen

5) Sjeverno more nije uvijek hladno, niti muljevito i netransparentno.

Na moje ogromno iznenađenje i oduševljenje, imala sam priliku otkriti da plaže Sjevernog mora zapravo nalikuju na plaže Atlantskog oceana, a i temperatura mora bila je prihvatljiva čak i za kupanje.


Plaža na otoku Neeltje Jans, jednom od otoka koji čine dio barijera Oosterschelde


Frizijski otok Terscheling

6) Neuobičajena i neočekivana fauna.

U parkovima gradova Nizozemske, a naročito u područjima izvan gradova obitava izrazito brojna populacija zečeva. Prvi puta kada sam naišla na zeca u jednom od amsterdamskih parkova nastojala sam ga uhvatiti misleći da je to nečiji izgubljeni kućni ljubimac. Misija se pretvorila u nemoguću s obzirom da ih je iza ugla bilo još stotinjak.


Sloterpark, Amsterdam

7) U Amsterdamu gotovo svako kućanstvo posjeduje mačku.

Neposjedovanje mačke u Amsterdamu, naročito na nižim etažama stambenih zgrada, ali i drugih prostora kao što su kafići i prodavaonice, u pravilu znači posjedovanje štakora i miševa. Zahvaljujući jednoj takvoj, pod imenom Luna, uspjela sam pronaći smještaj po izuzetno povoljnim uvjetima, uz uvjet da se brinem o Luni.


Drugi po redu od ukupno tri stana u kojima sam boravila tijekom prakse, u društvu cimerice Lune


Otok Terschelling

Osim stečenog radnog, ali i životnog iskustva čija će se prava vrijednost pokazati tek s vremenskim odmakom, kada se dojmovi ove avanture slegnu, naučila sam prije svega odbacivati predrasude te da je, čak i kad pada kiša, uglavnom dovoljno obući na sebe vreću za smeće i uživati u prekrasnom danu.

Vesna Poljančić

Bureau Lada

Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.

Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.