Intervju

Tomo Katić - Real Virtuality

Autor/izvor: DAZ 15/02/2013

Na prošlogodišnjem konceptualnom natječaju Think Space – Past Forward u organizaciji Društva arhitekata Zagreb osvojio si posebno priznanje žirija u kategoriji Yokohama Port Terminal. Da li je ovo prvi natječaj takve vrste koji si radio i kakva su tvoj iskustva bila s Think Space programom?

Ovo je prvi put da sam samostalno projektirao za natječaj ovakvog tipa i sveukupan dojam je izvrstan.Prije nekoliko godina sam surađivao sa kolegama (M. Roman, L. Vlahović,  I. Filipović) na projektu Forrest City za Shinkenchiku natječaj, pa mi ovakva vrsta natječaja nije nepoznata.
Konceptualni natječaj nam omogućuje da se odmaknemo od realnosti naše prakse, da bolje spoznamo sebe i struku dok preispitujemo metafizičko u arhitekturi.

Diplomirao si nedavno na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Ne znam da li ćeš se složiti, da je obrazovanje i profil koje nudi zagrebačka škola dominantno politehničke prirode. Kako je u takvom kontekstu odnosno s takvom pozadinom raditi jedan potpuno drugačiji zadatak od onoga s kojima si se susretao tijekom školovanja te da li misliš da su zagrebački studenti kompetitivni i u ovakvim - konceptualnim natječajima sa svojim kolegama iz inozemstva koji ipak dolaze s puno različitijim pozadinama i edukacijama?

Ne nalazim ništa u profilu obrazovanja koji nudi Arhitektonski fakultet što bih okarakterizirao dominantnim, politehničkim, školskim ili prirodnim. Mislim da je iskustvo svakog pojedinog studenta radikalno drugačije, što zbog činjenice da nemamo svi iste profesore i asistente, što zbog organizacije same ustanove. U tom kontekstu ne mogu procijeniti koliko su zagrebački studenti kompetitivni na ovakvim natječajima.
U mom projektu se mogu dosta dobro iščitati moji afiniteti prema digitalnoj grafici, informatici i mehanici, kojima sam se bavio prije i tijekom studija neovisno o Arhitektonskom Fakultetu, ali i prema znanstveno-fantastičnoj književnosti koju strastveno čitam.
Retrospektivno, čini mi se da projekt bolje opisuje mene i moje osobine, nego samu temu. To pripisujem činjenici da sam vrlo rado  prihvatio slobodu imanentnu ovakvom natječaju koja mi dopušta širinu pri interpretaciji teme.

Naziv tvog rada je Real Virtuality. Možeš li nam ukratko sažeti ideju iza cijelog rada te kako je nastala ova nova sintagma?

Osnovna ideja cijelog projekta je pokušaj izgradnje vizije bliske budućnosti iz aspekta arhitekture, pri čemu  koristim klasične arhitektonske medije: nacrte, presjeke, vizualizacije...
Projektni zadatak (dok u Yokohami) izabrao sam iz čistog hira (kad pomislim na Japan, prva riječ koja mi sine je budućnost), jer je trebao poslužiti samo kao eksponat vizije alternativne budućnosti.
Vizija koju pokušavam prikazati temelji se na već poznatim tehnologijama koje još nisu postale industrijski mainstream (poput suvremenih materijala koji radikalno mijenjaju svojstva pod utjecajem struje, vode, pritiska, zatim, pneumatski mišići, magnetni gelovi...itd.), i mogućnosti skorog stvaranja umjetne inteligencije (Projekt WolframAlpha, DARPA  i sl.), te ih koristim kao scenografiju same priče, bez da ulazim u inženjerska rješenja.

Naglasio bih da projekt, u svakom slučaju, ne treba shvatiti dogmatski, već više kao kratku SF novelu, koja iz arhitektonskog aspekta pokušava prikazati jednu mogućnost, koja se na kraju manifestira kroz arhitektonski prikaz doka u Yokohami.
Naziv „Real Virtuality“ očito aludira na VR, koji se već godinama isčekuje kao Sveti Gral informatičke industrije, kao nešto što će raskinuti vezu sa fizičkim, te omogućiti mašti da se u potpunosti manifestira u novom mediju.
Mnoštvo suvremenih medija i oblika komunikacije već je odavno omogućilo mašti da se sitnim koracima probije do stvarnosti, i čini mi se da već danas živimo virtual reality bez potrebe za nekakvim holodeck-om.  
Realnost je da smo počeli digitalizirati stvarnost, umjesto da stvaramo novi medij kao što je to do sad bio slučaj. Kroz prizmu te činjenice pokušao sam sagledati ono što nas čeka u budućnosti arhitekture, a samim time i svijeta.

U pojašnjenju svog rada dotičeš se i teme digitalne fabrikacija i parametrijskog projektiranja na jedan način, koncepta koji su vrlo aktualni trenutno u svijetu. Što misliš o njihovoj budućnosti primjeni u arhitekturi i samoj gradnji obzirom na naš ekonomsko-politički kontekst (bespravna gradnja, legalizacija, low-tech, dumping cijene arhitektonskih usluga).

Mislim da su ti koncepti previše progresivni da bi se mogli primijeniti u našem društvu s obzirom da još uvijek nismo uredili neke osnovne stvari,  poput katastra. Osnovna karakteristika digitalnog je da ne trpi grešku, pa će samim time kod nas uvijek biti potreban čovjek, pri čemu mislim na realnost arhitektonske prakse.

Pogledao si nagrađene radove. Kako ti se čini konkurencija u tvojoj kategoriji i općenito na Think Space, koji rad bi možda izdvojio, preporučio kao zanimljiv uz naravno svoj?

Vizualno,svidio mi se  rad:  The Cloud as an Archive, pobjednik Blur-a. Preporučio bih svima da pogledaju galeriju na TS site-u, ima dosta zanimljivih radova.

Vratimo se još malo u Hrvatsku. Think Space je specifičan i jedinstven program kod nas i u cijeloj regiji. Što misliš s obzirom na ekonomsko-društveni kontekst u kojem živimo, kako natječaji i programi poput ovog mogu imati pozitivnog učinka na domaću arhitektonsku scenu, promišljanje arhitekture i cjelokupnu svijest arhitekata u Hrvatskoj, obzirom na činjenicu da je eto ipak oko 90% natjecatelja iz inozemstva?

Činjenica da 90% natjecatelja dolaze iz inozemstva je vrlo pozitivna, kao i sam natječaj. Nisam iznenađen odazivom stranaca, s obzirom na digitalnu narav samog natječaja. Njihova brojnost ne umanjuje vrijednost za domaću arhitektonsku scenu, jer iz ovog natječaja ne uče samo natjecatelji već i publika. Čudi me slab odaziv naših studenata, ali mislim da će kroz nekoliko godina shvatiti što imaju, pa bi ovaj natječaj mogao postati standardni dio studentskog curriculuma. Učinak ovog natječaja ne može se procjenjivati svake godine, jer ovakvi koncepti imaju kumulativan učinak koji eksponencijalno raste s vremenom, te može biti samo pozitivan. 

Znamo da trenutno freelanceaš te da razmišljaš o nastavku studija i rada u inozemstvu, čime se trenutno baviš i kakvi su ti planovi za bližu budućnost?

Trenutno legaliziram i parametarski projektiram kako da to ne radim.

Rad Tome Katića, kao i ostale nagrađene radove pogledajte na Think Space web stranicama ovdje, ili nam se pridružite na 2. Think Space Nekonferenciji: Past Forward koja će se održati u Laubi - kući za ljude i umjetnost od 22. do 24. veljače.