Zagreb

Novi park na Zelenoj potkovi

Autor/izvor: DAZ 03/05/2013

Uklanjanjem prenoćišta za beskućnike 2012, odnosno njegovim izmještanjem na novu lokaciju 2010. otvorio se prostor za prenamjenu zone u srcu Zelene potkove. Od prvotnog, ingeniozno planiranog, parkirališta, grad Zagreb pod pritiskom inicijative 1POSTOZAGRAD ipak odustaje i gradonačelnik Bandić u veljači ponosno najavljuje gradnju novog parka u ulici Grgura Ninskog koji će nakon dugo vremena i planiranja biti poveznica između Botaničkog vrta i Starčevićevog trga.

S rušenjem baraka nekadašnjeg prenoćišta za beskućnike u Haulikovoj/Grgura Ninskog ulici otvoreno je pitanje budućnosti toga prostora. Odmah po rušenju pokrenuta je i građanska inicijativa za formiranje novog javnog parka na tom integralnom prostoru zagrebačke Zelene potkove koja bi njegovom realizacijom dobila novi park nakon više od jednog stoljeća.

Snješka Knežević objašnjava: “u drugoj generalnoj osnovi Zagreba iz 1887. površina gdje su kasnije izgrađeni hotel Esplanade i zgrada Središnjeg ureda za osiguranja radnika (SUZOR) bila je predviđena za Južni perivoj: velik javni park i pandan Botaničkog vrta. Zbog plana da se na tom mjestu gradi vijadukt kojim bi bio riješen golem prometni problem komunikacije s Trnjem, ta je površina privremeno bila predana sportu (tenis, klizalište), a kao park uređena je tek trećina te površine (današnji Starčevićev trg). Vijadukt nije sagrađen. Za vrijeme I. svjetskog rata sportski teren bio je “onečišćen... i  znatno oštećen od putujućeg civilnog i vojničkog osoblja“, a 1918. tu je sagrađena “privremena baraka, kao skrovište i prenoćište za putujuće općinstvo, koje si eventualno ne može naći konak“, kako svjedoče dokumenti. No, 1920. izrađena je detaljna regulatorna osnova za tu površinu, predviđajući dvije velike parcele na kojima je 1925. izgrađen hotel Esplanade i 1928. zgrada SUZOR-a. Provizorna baraka služila je humanitarnoj svrsi: zbrinjavanju sirotinje i beskućnika“.

Predmetna lokacija u srcu Zelene potkove – s drvoredima starih kestenova i povijesnom ogradom s južne strane – upravo je idealna za novi javni park, a realizacijom toga parka, potkova će ostvariti i neposredniji parkovni kontinuitet, tj. bila zaokružena u zeleni sustav i cjelinu koja je sada prekinuta, a budući da je Zelena potkova najreprezentativniji pa i ključni dio identiteta Zagreba, svaka intervencija u njezin prostor treba respektirati činjenicu da se radi o spomeničkoj cjelini koja uživa zaštitu te se na taj način prema njoj treba i odnositi.

Činjenica da će Zagreb dobiti park u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora je rijetkost u europskom kontekstu koja će doprinijeti urbanoj kvaliteti samog centra grada, a pješački most preko Miramarskog podvožnjaka koji slavi 100 godina upravo ove godine, doprinijeti će i sveukupnoj povezanosti južnog kraka potkove.

Parkovi i središta svakog grada su urbanistički izrazito delikatni prostori koji moraju jamčiti pristupačnost, otvorenost i visoki stupanj kvalitete uz preklop svih funkcija za mnogobrojne ciljne grupe stanovništva. Pristup njihovom planiranju, osobito kada se radi o povijesno vrijednoj i zaštićenoj cjelini poput Zelene potkove bitan je i iziskuje najviši stupanj kvalitete, upravo zato je zabrinjavajuće poigravanje ovim prostorom na nivou planiranja parkirališta, jednako kao i ne provođenje nikakvog javnog natječaja kojim bi se našlo najbolje rješenje te kojim bi se uključila javnost i veći broj arhitekata, krajobraznih arhitekata, konzervatora i urbanista. Ad hoc način rada i u gradskom planiranju, arhitektura i urbanizam kao taoci političkih rokova, izbora i igara presporo prestaju biti dio hrvatskog dnevno-političkog folklora.

Sve fotografije preuzete sa http://1postozagrad.tumblr.com/